fix
Logo
fix
Nalazite se na Sa1992-HRASNICA
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

hrasnica- 91261 - 29.09.2014 : Hrasnica11 Hrasnica - best (1)

O ratu u Hrasnici


Šta je Fikret Prevljak radio po pitanju šverca, ja to ne znam niti me zanima.

Kada je riječ o borbi u Vojkovićima, a bilo je to 4. avgusta 1992. godine, ja sam upravljao lijevim krilom. Igrom slučja sam u tom dijelu bio najmlađi, a samo jedan dečko u cijeloj jedinici je bio mlađi od mene. Ipak, imao sam dovoljno godina da znam zašto ratujem. Ipak, mogu reći da nisam nikada zamrzio nikoga pa ni Srbe. Ratovao sam ne iz mržnje nego radi odbrane Bosanaca.

Tom prilikom mi je jedan veliki čovjek, čije ime ne bih ovdje spominjao, umro na rukama. Fikret me je dočekao na nekom putu i pomogao iznijeti mrtvog saborca. Vidno umoran i iscrpljen, nisam imao hrabrosti pitati kakvo je stanje kod njih a moglo se po njihovim licima vidjeti da imaju mrtvih.

Treba pogledati njihov dnevnik od 04. 08. bilo koje godine pa vidi za koliko svojih mrtvih služe parastos. Ne ponosim se, niti slavim bilo čiju smrt, samo želim reći da nije istina što ovaj mamlaz ovdje piše.

Takođe želim napomenuti da sam lično čuo preko radio veze kada je neko pitao da li je sve spremno. Fikret (hadžija) je odgovorio da jeste i dodao jako lijepu riječ kojom se ponosi svaki čovjek a posebno Bosnjak jer ga vodi čovjek koji nije nacionalno opterećen nego istinski patriota.

Svakoo dobro želim tebi čitaoče!
hrasnica- 90931 - 23.07.2014 : Jovanka Beograd - best (0)

Rako Govedarica


Molila bih sve koji imaju bilo kakvu informaciju o lokaciji gdje je sahranjen Radoslav Rako Govedarica da mi se jave na mail dzovankaŽhotmail.com.

Deda Rako je rodjeni stric mog oca, podignut mu je spomenik u rodnom Gacku.
hrasnica- 88039 - 08.01.2014 : Hrasnicanin - best (0)

O situaciji u Hrasnici


Prije samog početka sukoba, Hrasnicu je samoinicijativno napustilo 90% Srba. Kako je bilo onim sto su ostali, možete pitati porodice Sabljić, Petrović i drugi, koji i danas žive u Hrasnici.

Što se tiče HOS-a, njih je bilo cirka 10-ak vojnika, tako da oni i nisu bili neka bitna vojna sila u Hrasnici.

Što se tiče napada na Ilidžu, bila su dva, u prvom je poginuo vojnik TO, u drugom je poginulo 7-8 vojnika TO, 3 u borbi, a ostali su nastradali na Ilidži.

Prilikom zauzimanja Stojčevca su poginula dva vojnika TO, tako da nema govora o velikom broju poginulih od strane TO.

Za tog komadanta Stojčevca ja nisam ni čuo.

PTT u Hrasnici nije izmeđ već pored nebodera, u garažama nikada nije bio zatvor već u novim zgradama prema Kovačima, za ratne zarobljenike i domaće dezertere.

Svim Srbima zelim blagoslovljen i sretan Božić.
Mir Boziji, Hristos se rodi!

hrasnica- 86741 - 20.09.2013 : Mirko Banjaluka - best (2)

Moj izlazak iz Hrasnice


Pozdrav,

Iza(li smo iz Hrasnice i jedva nas pustili punktovi u Sokolovi) koloniji. Lagali su da vode djecu na raspust, jer ne rade (kole.

Imena ne navodim, prepozna)e se oni sami ako ikada naiđu na ovaj sajt, pa sam naveo ljude po nacionalnosti. Hvala bogu svi smo bili antiratni i gledali da se izvučemo iz sarajevskog pakla.

Imao sam 13 godina i bili smo kod kom(ija muslimana u gostima, mislim da je bilo oko Bajrama, pa se pucalo. Moji su na to rekli: Što se slavi, kažu komšije (muslimani). Kakav slavi probavaju oružje!

Tako da smo sutradan ujutro otišli zajedno sam tim komšijama prema Beogradu. Komšija taksista (musliman) dao nam je goriva (on je ostao) jer nam je nedostajalo do Beograda. Bilo nas je dva auta i jedan kombi. Pravo šarenilo je bilo u autima od porodica. U autu mojih roditelja su bili mama, tata, sestra i jedna porodica bez svog muškog člana - (Srbi), kao ostaće on da čuva stan, a njih će poslati sa nama), u kombiju smo bili komšija koji je vozio, moj rođak i ja (Srbi-Hrvati), i u drugom autu komŠija (musliman) sa porodicom. Put je bio trnovit, kroz muslimansku teritoriju je komšija išao prvi i provlačio nas kroz punktove, a kroz srpsku smo mi išli naprijed.

Mislim da smo usput uspjeli naći i neku pumpu za gorivo. Najkritičnije je bilo kada su mojoj mami u nekom muslimanskom mjestu držali pištolj na sljepočnici i pitali je da li nas čeka zeleni golf ispod jabuke. Kada su dobili odgovor, pustili su nas. Kritično je bilo i u Zvorniku, kada nas je čovjek zaustavio i pitao gdje idemo, a kada smo mu rekli da idemo za Srbiju, rekao je da smo sad njemu stali i da ne stajemo nikome dok ne pređemo granicu. Izmješali smo se po autima, ako neko auto pogodi granata da bar neko iz porodice preživi. Kada smo stigli na granični prelaz i prešli na drugu stranu, Srbi su zauzeli Zvornik u naredna pola sata.

Svi ljudi koji su izašli, a i komšija koji je ostao, su i dan-danas živi i zdravi, hvala Bogu i pameti pa smo bili složni u nesložnim vremenima.

Ovo je bilo ukratko, ali skoro sve. Možda nekad i napišem i neku knjigicu o tome.

Podrska sajtu i samo naprijed!
hrasnica- 83857 - 22.03.2013 : FILIP LAZAROV Hrasnica - best (0)

Jeste Fikret potpisao!


Evo ja opet!

Eto opet pusticu da masta odluci o tome da li ja lazem i koliko?

Citam komentare da Fikret ne bi nikad potpiso moje papire ili ko da da ja lazem da nisam bio na metak od komandanta, ili bolje receno rafal od supka do govneta jer i dan danas smatram Fikreta ko jednog od neposretnih zla.

Jarane, pitaj ga ko mu je doso glave, neka sam kaže kad se usrao, kad sam ga pitao hoćemo zajedno ginuti I kada je bomba već bila osigurana, , ,
hrasnica- 81975 - 28.01.2013 : Hrasnicanka USA - best (1)

Rako Govedarica je ubijen


Rako Govedarica je uhapšen negde odmah na početku rata. Tada je TO (teritorijala) mlatila ljude armaturom po tabanima da im odbije bubrege. Čika Rako je proveo vreme u Domu, jedno vreme su ga držali u kotlovnici. Tukli su ga svakodnevno. Pokojna Nihada Tutun mu je probala odneti vode, nije mogao ni da priča, niti da je popije. Kasnije se pričalo da su ga pustili da umre kući jer nije mogao ni da se pomeri pošto su mu bubrezi otkazli.

Uprkos tom strašnom mučenju nikada nije nikoga odao. Na kraju su ga zakopali pored stare škole.

Ovaj čovek je umro kao mučenik, slava mu!
hrasnica- 80709 - 19.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (1)

Desio se zločin, pa šta sad?


Što se mene tiče, bilo bi mi jako drago kada bi mogao da zaboravim sve ono što mi se dešavalo u Hrasnici, jer me te stvari iz prošlosti proganjaju već predugo. U isto vrijeme, drago mi je da je ova tema pokrenuta jer svjedoci žlocina u Hrasnici bi trebali da smognu hrabrosti i ispričaju sve one strahote kroz koje su prošli.

Ovdje se radi se o ljudima, u većini slučajeva mrtvim ljudima, mojim komšijama. U isto vrijeme, na osnovu presuda u Hagu, nas Srbe optužuju za "udružzeni zločinački poduhvat" istrebljenja nesrpskog stanovništva, tj. hoće reći da sam i ja zločinac koji je planirao da ubije sve nesrbe u Hrasnici. A sa čime sam ja to trebao da uradim? I sa kim? Sada bih se ja kao Srbin trebao pravdati pred takvim sudom koji ništa ne govori o ciljevima muslimana!
hrasnica- 80654 - 17.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (1)

Odgovor na provokacije


Za sve one koji komentarišu moje članke, poručujem da ću da odgovorim samo ako napišete puno ime i prezime, adresu i pripadnost nekoj jedinici. U protivnom, mislim da nema svrhe sa takvim osobama diskutovati.

Pozvao bih još jednom sve one koji znaju nešto o Hrasnici i Sokolović Koloniji da se jave i da napišu ono što oni znaju, prije svega mislim na stradanje Srba u Hrasnici, Sokolović Koloniji, Butmiru ali i u svih drugih dijelova Sarajeva gdje su od strane svojih komšija pretrpjeli nepravdu i zločine.
hrasnica- 80652 - 17.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (1)

Zdravko Gligorević Bradina


Veliko hvala Đorđu iz Sidneja što me je podsjetio na ime Srbina koji je bio zatvoren u onom hrasničkom kavezu. Jako mi je bilo žao tog čovjeka niko nije zaslužio takav tretman i takvu sudbinu.

Drago mi je da bar znam njegovo ime, ako ne i njegovu sudbinu, jer sam tuda prolazio sa svojom kćerkom kojoj je tada bilo samo 8 godina i koja me je pitala:

  • "Tata, zašto onaj čiko leži u kavezu? Da li je to neki cirkus ili nešto drugo?"

    Naravno da joj nisam ništa mogao odgovoriti jer je normalnom čovjeku bilo vrlo teško da shvati to ludilo koje je tada vladalo.
  • hrasnica- 80582 - 14.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (1)

    Hrasnica


    Namjera mog pisanja je bila da se pokrene tema o Hrasnici i Sokolović koloniji, jer kako i Željko napisa, o tome nema puno svedočanstava ni komentara!

    Malo je onih koji bi mogli svjedočiti o dešavanjima u Hrasnici jer su Srbi bili sistematski "razmijenjeni" već u prvih nekoliko mjeseci rata. Srbi u Hrasnici nisi imali nikakvih šansi i samo su žive glave izvukli oni za koje se nije tačno znalo da li su Srbi ili Hrvati. Na moju sreću, na zadnjem popisu stanovništva nisam ispunio nikakav obrazac pa me nisu imali na spisku, kako mene tako ni moju ženu i djecu. Drugim riječima, ni jedna partija u Hrasnici nije znala za mene, tj. da postojimo jer nigdje nismo bili prijavljeni. Pošto sam po ocu Makedonac, vadio sam se na to da samo "nezainteresovana strana u sukobu", upravo kao što mi je moj prijatelj Vehbija Numanović objasnio!

    Ipak, da sam trebao biti negdje kao vojnik, onda bih bio u Vojsci Republike Srpske, kao što moj prijatelj Mekić Alija reče dok smo brali jabuke na Stojčevcu u ljeto 1992. godine. Tom prilikom ni jedan metak nije ispaljen na nas sa srpske strane, mada smo sišli pedeset metara od linija i to bez oružja i tom prilikom smo nabrali dva ruksaka jabuka a zatim otišli nazad u hotel.

    Ja se zbog nečega nisam bojao srpskih metaka i granata. Bilo mi je smiješno kada je Alija tri puta provrtio Kuranom oko moje glave i rekao:

  • "Sada te Alah čuva!"

    U to vrijeme mi više nije bilo toliko bitno hoću li živjeti ili poginuti. Uostalom, sve je to bila "Alahova volja". Bilo mi je jedinov važno da su mi žena i djeca na sigurnom.

    Eto, toliko od mene i bez uvrede sa moje strane.
    Filip
  • hrasnica- 80580 - 14.12.2012 : Djordjo Sydney - best (0)

    Zdravko Gligorević - čovjek u kavezu


    Čovjek koji je bio zatvoren u kavezu, kamenovan i pljuvan od strane muslimana je Zdravko Gligorević. Doveden je iz Bradine u svrhu moralno-političkog obrazovanja muslimanskog življa u Hrasnici. Njega su izabrali kao pogodnu osobu za to jer je i prije rata imao oblikovanu, crnu bradu. Inače, radio je kao mašinski inženjer u ŽTO Sarajevo. Prikazivan je i označen kao "četnik" ogrnut u šinjel JNA. Za stanovnike Hrasnice je djelovao jako impresivno. Inače, Zdravkova sestra je bila udata za muslimana... Detaljnije o ovome događaju možete naći u knjizi gospodina Dželatovica "Zločini u Hrasnici".
    hrasnica- 80557 - 13.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (1)

    Momak u kavezu u Hrasnici


    Ne mogu dati odgovor na to gdje su ti ljudi stradali jer tada nisam ništa znao o tome. Najgore je ipak bilo Srbima iz Bradine kojima je bilo obećano pojačenje koje nikada nije došlo.

    Muslimani su u Hrasnicu doveli jednog momka iz Bradine koga su uhvatili na Igmanu. Svi su ga zvali četnik, a držali su ga u kavezu i pokazivali svima. Takav odnos bi bio strašan i prema životinji! Nikada nisam uspio saznati kako se momak zove, ali znam samo da je prošao kroz sve moguće patnje koje postoje i ne verjuem da je ostao živ...

    Danas čitam neke komentare muslimana, kao da su oni trebali da zauzmu Banjaluku. Nije mi jasno kako ne shvataju da je sve bilo određeno, da smo dobili Posavinu za Hercegovinu, Vogošću za Srebrenicu, Ilidžu za Višegrad...
    hrasnica- 80555 - 13.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (1)

    Još ponešto o Hrasnici


    Čitam neke kommentare o tome kako ja lažem da su na Stojčevcu ležale puške po livadi. To se doista desilo, kada se sve moglo odnijeti iz hotela do Kovača, koji su bili "na straži" tada su ležali svi mogući sistemi odbrane na livadi. U hotelu koji je primao 200 gostiju nije bilo ni jednog cijelog kreveta.

    Zahvaljujući Kovačima i Labudovima, mi smo spavali na podu na propalim dušecima i nismo imali ništa da jedemo mada su UNPROFOR i Satis Nambijar u kuhinji ostavili na raspolaganje vladi mesa, hrane i pića svih vrsta koje je moglo da hrani čitavuarmiju godinu dana!

    Kada su sve pokupili iz Stojčevca onda su izjavili da ga više ne mogu držati (čitaj piti i žderati) i onda su poslali Igmanski bataljon da tamo drži liniju.

    Neko reče da nije bilo minobacača na Stojčevcu. Slažem se, da nije bilo, možda dva ili tri od 60 milimetara. U Hrasnici su neki Arapi imali dva minobacača od 80 milimetara i to je bilo sve što je meni poznato, a vjerujem da nisam sveznajući. Međutim, oni su imali neku glupu taktiku da za jedan dan ispucaju 100 granata, a onda jave komandi da više nemaju municije. Isti slučaj je bio i sa ručnim bombama, koje su bacali u jezero, tamo gdje je na Stojčevcu trebao da bude bazen. Istini na volju, svaka treća nije htijela da eksplodira, ili mo mi bili glupi.

    Na Stojčevcu je bio i jedan PAM sa kojim je naš zapovjednik Vinko Puljić raspolagao kao sa svojim priborom za jelom, tj. pucao je po želji po Ilidži. Mislim da je u svojoj viziji vidio sebe kao zaslužnog zapovjednika pobijedničke vojske i useljenika u nove stanove, tu odmah do Željeznice.
    hrasnica- 80457 - 12.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (2)

    Šta reći nakon svega?


    Vec sam opisao kako sam i pod kojim okolnostima otišao iz Hrasnice, za mene su tada "navijali" i HOS i HVO i policija u Hrasnici. Svi su oni bili za to da ja odem odatle jer su smatrali da ja u ratu nemam ništa da radim?

    Neki ovo sigurno neće shvatiti i pitaće se ko sam ja da me štite svi? Ja samo mogu da kažem da sam bio dobar čovjek u životu i da mi se to vratilo dobrom.

    Ne želim da neko pomisli da se nisam bojao. Međutim, kada se nađeš u situaciji gdje ne želiš da budeš i onda shvatiš da šupci koje sam prije šutirao imaju vlast i oružje da te ubiju, onda si tek gotov!

    Ja sad opet odgovorno tvrdio da smo se organizovali, jedan štab i da nam je neko dao imena Srba u Hrasnici, dva-tri automata i da smo se organizovali i krenuli od moje zgrade u Alekse Bojovića ja garantujem da bismo cijelu Hrasnicu očistili za noć jer nema boljih ratnika od Srba kada su u škripcu.

    Ali eto, bi što bi, istrebiše nas Srbe iz Hrasnice i ja sam jedan od sretnih preživjelih!

    Sto se tiče zločinaca i imena, moram reći da mi tada nije bilo bitno kako se ko zove jer je to bila borba za život od početka do kraja. Nisam se baš brinuo kako se ko zove, evo od ove jedinice HOS-a koju cijelo vrijeme pominjem sećam se Gabrijela i jednog Šiptara pod nadimkom "Šok" dao mi je i neki telefon u Rijeci da mu se javim a ja mrzim Šiptare ne znam zašto a vidiš opet šiptar me spase.

    Ne mogu da se sjetim ni svojih najbližih boraca osim mog Alije Mekića kojeg eto opet dižem u nebesa kao jednog od muslimana koji je prema meni bio čovjek. I kada kažem čovjek znači da je on od tih koji je znao moju situaciju i pomogao mi je bez rezerve da kao prvo pošaljem ženu i djecu u sigurnost i poslije da i ja sam odem tamo. Znam i siguran sam da nikad nije požalio za to!

    I opet da pomenem mog školskog druga iz gimnazije Vehbiju Numanovića, policajca koji je u trenutku mog hapšenja i odvođenja u podrum višespratnica u Hrasnici ipak smogao snage da pita za mene i tako me spasio sigurne smrti. Ništa manje nije zaslužan ni moj prijatelj Junuz, inače Sandžaklija, kome smo ja i Mujo malterisali radnju, ko kaže da Sandžakije nisu dobri ljudi? Obojica su se odmah zauzeli za mene da izađem iz Hrasnice jer su smatrali da nemam tu šta da radim i da trebam ići odatle.
    hrasnica- 80387 - 12.12.2012 : Poznanik Sarajevo - best (1)

    Radoslav Govedarica - Rako


    Traži se Radoslav Govedarica zvani Rako, rođ. 1936. godine, stanovao u ulici Partizanska br. 8. u Hrasnici. Nestao je 05. 04. 1992. godine. Govedarica je pored Zdravka Gligorevića i Miloša Hrnjeza jedna od prve tri srpske žrtve u Hrasnici.

    Govedaricu je prijavio Alija Zametica, a odvela su ga braća Senad i Samir Agić zvani "Miševi". Navodno, odveden je u Dom kulture, gdje je mučen, a najvjerovatnije je bačen sa navedene zgrade.

    Mislim da bi ljudima koji pišu na tvojoj stranici o zločinima nad Srbima, trebalo dati sugestiju da obavezno pišu imena ubica, kako ne bi bili opušteni i bezbrižni, u slučaju da oni ili neko drugi upiše njihovo ime na Internetu. Ako ih štite sudovi, ipak će morati biti na oprezu, a ta će tenzija naplatiti, "posijano" kad-tad.
    hrasnica- 80355 - 11.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (1)

    Odlazak iz Hrasnice - zauvjek


    Život za Srbe u Hrasnici za vrijeme rata je bio strašan. Za mene su tamo bile samo dvije mogućnosti, ili da je napustam ili da se prekrstim. Moji su već bili u Metkovićima, međutim ja sam još bio tamo. U HOS-u je vladalo razpoloženje da me odmah pošalju kući ali to nisu dali oni iz Armije BiH, tako sam bio razapet između dvije strane. Kako se više približavao sukob sa Armijom BiH, mene su HOS-ovci držali sve bliže sebi. Meni nije preostalo ništa drugo nego da se priklonim njima.

    Eto, tako su prošli august i septembar, i ja sam bio tu za komšije, penjao sam se na krovove, gdje niko od njih nije smio da ide jer su se bojali da će ih ubiti snajper. Ja sam se uvijek na sve to smijao jer nema takvog snajpera koji može da pogodi na četiri kilometara...

    U toku tih mjeseci sam mojim komšijama muslimanima u Hrasnici popravio puno krovova i zazidao puno rupa i prozora, i sve što sam čuo poslije je bilo kako oni znaju da sam ja pa ne pucaju. Navodno, neće oni ubiti Srbina ili takvi slični komentari od kojeg čovjeku bude muka. Eh, da su još znali da sam i ja Srbin!

    Na kraju je došao i taj dan da i ja odem odatle. Ako se dobro sjećam, bio je 13. novembar, dva dana uoči izbijanja sukoba između Armija muslimanske BiH i HVO jer je već 15. novembra između njih buknuo rat u dolini Neretve.

    Toga dana smo kamionom izašli preko Igmana do Pazarića a poslije sam u uniformi HOS-a propješačio i Konjic i Jablanicu a da me niko nije ni zaustavio a kamoli nešto upitao!

    Evo, sada bi mnogi rekli da nema šanse da bi neko živ prešao tu teritoriju u uniformi HOS-a, a ja kažem da je i to bilo moguće! Da me je ko pitao za dokumente ili izkaznicu ja mu je ne bih ni dao jer sam bio dobro naoružan za te prilike, pa mi ne bi bio problem ubiti dva stražara koji nemaju pojma o ničemu.

    Posebno je bilo lako manipulisati sa muslimanima u Konjicu i Jablanici. U Jablanici sam ušao u jednu kafanu i trazio da nešto jedem. Dobio sam neku pitu i dok sam jeo svi su gledali u mene. Ja sam cijelo vrijeme držao ruku na opasaču gdje sam imao dvije bombe i bajonetu. Kada sam izašo iz te kafane neki od njih su krenuli za mnom ali mi nisu smijeli ništa. Ja sam se popeo uz cestu i nistao iz njihovog vidokruga...

    Nakon što sam prošao Jablanicu, na cesti je bilo jako teško naći prevoz. Prolazili su samo muslimani koji su išli svojima na liniju. Hrvata nije bilo! Kada sam došao do Grabovice, tj. hidrocentrale, pokupila su me dva oficira hrvatske vojske. Dok sam ja išao cestom, oni se zaustaviše i upitaše me gdje idem. Ja im objasnim ko sam i da idem pravo dok ne ne izađem na more. Vjerujem da su odmah pomislili da nisam normalan. Jedan pita kako ide u Sarajevu.

  • "Ništa ne pitaj, vidiš da nam musilimani skaču za vrat!" - odgovorih ja.
  • "Kad ćemo da se obračunamo sa njima?" - upita drugi.
  • "Pa valjda kad se riješimo četnika! A šta ti misliš o tome?" - uzvratih ja.

  • "A znaš li ti gdje si pošao? Sa druge strane su muslimani, ako te uhvate nećeš dobro proći!" - ponovo upita ovaj drugi.

    Potom sam prešao preko brane i dalje u zapadnu Hercegovinu, sve dole do Metkovića. Sa njima se rastadoh iza Mostara, pa opet pješke krenuh ka moru. Ispred mene su se nalazili Čapljina i Metkovići pa pomislih:

  • "Hvala Bogu što sam ostao živ! Još malo pa ću vidjeti ženu i djecu."

    I tako, nekakvim čudom stigoh do svoje familije.
  • hrasnica- 80305 - 09.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (0)

    Fikret Prevljak


    Nisam nikada upoznao Fikreta tako dobro da bih o njemu pisao kao o ličnosti, pa ću pisati samo iz iskustva...

    O njemu sam čuo u početku rata u Hrasnici, mislim u juni-juli 1992. godine. Čuli smo o njegovim Zelenim beretkama kao elitnim jedinicama dok smo mi kao "regularna vojska" išli na linije. Zvali su se "Fikretovi" i meni je to bilo čudno. U toj jedinici su bila djeca od 18-19 godina sa povezima preko čela i svaki je imo Kalašnjikov, koje mi u to vrijeme nismo imali. Tu negdje u junu ili juli, poslali su tu dijecu na Krupac i Vojkoviće, u to vrijeme najbolje organizovane Srbe u regiji. Djeca su jurišala nizbrdo i tu su, naravno, doživjeli pravi masaker jer su ih Srbi dočekali spremni jer su znali da će doći.

    Mislim da je Fikret bio na dženazi kada su Srbi poslali tijela poginule dijece. To je bio taj slučaj koji sam ja opisao u dvorištu u osnovnoj školi u Hrasnici, kad su crijevima prali tijela razmijenjih "boraca" Armija muslimanske BiH i kada je i započelo divljanje muslimana nad preostalim Srbima u Hrasnici...

    Nakon toga se desio prvi, neuspio i drugi i treći napad na Ilidžu. To je bio onaj najveći, ali ni tada nije išlo baš kako je bilo planirano. Nisu uradili ništa i samo su imali gubitke.

    Fikreta nisam vidion nikada u nekoj akciji. Nikada!

    Fikret je bio jedan šupak koji je uletio u posao sa švercovanom robom iz Splita i zbog toga dobio da upravlja Igmanom, to jest robom koja dolazi i odlazi preko Igmana za Split i dalje. I naročto poslije kad je taj tunel iskopan, onda im je pravo krenuo biznis.

    I to nema sumnje da je Fikret uspio da na račun svih onih jadnika u Sarajevu zaradi pare i bude ono što je danas. Ja sam se nadao da je taj šupak mrtav, jer i ne zaslužuje nešto drugo, ali se pronijela vijest da je živ... Ponekad se pitam da li ima pravde na ovom svijetu!

    Ništa, Fikret je još živ mater mu j**em, a to što je pobio stotine Srba u Hrasnici, to se ne računa. I ne samo u Hrasnici već i u Bradini, Konjicu, Jablanici i Mostaru.... Sve se može saznati, samo da se krene iz početka ko je i gdje pravio zločine...

    Fikreta sam upozno jednom prilikom kad smo se vraćali sa "straže" sa Igmana. Bili smo gore tri dana bez hrane i vode i vojska je bila stvarno ljuta. Išli su do toga da su htijeli nekoga ubiti. Ni ja nisam imao ništa protiv kada je nekoliko nas uletjelo kod Fikreta u komandu sa uperenim automatima i kada sam ga imao na nišanu... Tom prilikom smo imali cijelu komandu na nišanu, sa dva-tri...

    Pred njima se nalazio sto pun hrane i pića. Bilo je tu svega što možeš da poželiš, a ja gladan i kažem mu da to nije fazon što mi nismo ni vodu dobili a on ovdje ždere koliko hoće i loče viski.

    Naravno da se Fikro tada izvukao, a poslije kada sam ja napustao Hrasnicu, samo mi je trebao njegov potpis, a znao sam kako ga mogu dobiti - samo silom. I tako je bilo, opet sam ušao u njegovu komandu u PTT zgradu u punoj borbenoj opremi i rekao vojnicima da kažu da dolazi Filip. Meni je već bio pukao film od svih kurčevih komandanata bataljona ili šta ti ja već znam, kad sam ušao bio sam već spreman da ih sve pobijem i da poginem...

  • "Ja idem kući i gotovo!" - rekao sam kad sam ušao u komandu. Tamo sjede šupci, ko bajagi neki komandanti, i Fikro među njima. Ja gledam u njega i kažem:

  • "Nisam te do sada ni poznavao, što mi praviš problem? Je li te boli kurac za mene, šta se onda kačiš za mene? Potpiši da idem kući!"

    I Fikret je potpisao, a ja krenuo kući.

    Normalno ja da sam držao moj Kalašnjikov uperen u njegovom pravcu. A tu su bile i dvije bombe!
  • hrasnica- 80221 - 06.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (2)

    Kako sam ostao živ?


    Već sam ranije pominjao kako sam se u ratu provlačio kao da sam Hrvat i samo na taj način ostao živ, a moji su živi zahvaljujući mojoj drskosti i hrabrosti jer sam uprkos tome što sam se našao u bezizlaznoj situaciji u mjestu u kome su muslimani odmah počeli sa ubistvima i čiscenjem.
    Nisam išao na kopanje rovova jer su muslimani mislili da sam Hrvat, i zato me nisu dirali. U početku sam puno pomagao Srbima u Hrasnici. Nisam se bojao sve dok jedna akcija mladih beretki, dijece od 18-25 godina, negdje u maju na Igmanu ili Krupcu nije završila u krvi. Naime, muslimani su kamionima pred osnovnu školu Branko Radić u Hrasnici crijevima prali kamione... Ja sam tada pobjego kući i zaključao vrata. Ta noć je bila jedna od najgorih za Srbe u Hrasnici jer su se svetili na nedužnim ljudima koji su tu ostali...

    Ovom prilikom su ubili i strica ministra Momčila Mandića i zapalili mu kuću. Tu su noć divljali ko životinje, palili i ubijali sve što su mogli uhvatiti i ubiti.

    Tom prilikom ssmse ja dobro prepao jer mi je više ljudi tada reklo da ako nastavim pomagati četnike da će i mene da odvedu u "razmijenu". A tamo su išli Srbi koji su ostali u Hrasnici da bi čuvali stan ili kuću...

    Kad je sve to prošlo, shvatio sam da više nema zajebancije i odlučio sam da spasavam sebe i svoju familiju. Vidio sam da je vrag odnio šalu. A šta sam drugo mogao? Morao sam se prilagoditi i ljubiti pravu ruku u pravo vrijeme.

    Kako je vrijeme proticalo ja sam bio sve nervozniji. Ja sam već bio toliko otišao na živcima da su mi svakave misli dolazile na pamet. Pronosile su se glasine o silovanjima i meni je žena rekla da ih radije pobijem nego da ih ostavim same. Zena bješe mlada, lijepa, Hrvatica, a kćerka od 8 godina i sin od godinu i po. Svaki put kad sam išo na liniju mislio sam šta ću naći kada se vratim.

    Igrom slučaja u to vrijeme sam se upoznao sa HOS-ovcima iz Rijeke, bolje rečeno oni su čuli za mene i nasli me! Njihov zapovjednik Gabrijel je sa nekoliko njih došao kod mene kući i traže mene (muslimani nek im je na čast) popizdile jer su samo čekali da nas pobiju i da se usele u moj stan.

    Umjesto da nas pobiju, "moji" HOS-ovci mi kažu da se ja ništa ne brinem jer će oni moju ženu i dijecu da odvedu za Split a i ja ću zatim polako za njima. I ne samo to, nego mi dadoše i naoružanje i municiju, a Gabrijel mi kaže da me niko ne smije dirati!
    hrasnica- 80203 - 05.12.2012 : NLO Gojino Brdo - best (1)

    Podrška Filipu


    Rat je svako doživio na svoj način, ali treba upamtiti da je bilo lako biti Srbin u Rogatici ili na Sokocu! Trebalo je biti tamo gde su bili pojedinci kao što je Filip i mnogi drugi.
    hrasnica- 80196 - 05.12.2012 : Jovan - best (1)

    Besa ćutnje


    Ostade mi stric sa strinom u muslimanskom Sarajevu, u rajonu velešićkog bataljona i definitivno sam skontao da je išao na Žuč da kopa rovove za muslimansku armiju.

    Informaciju nikad ne dobih jer "besa šutnje" je, gle apsurda, bolje djelovala na nemuslimane koji ostadoše u u muslimanskom Sarajevu.

    Završio se rat, negdje 1997. godine stric poče dolaziti u srpski dio na naše imanje na Javor planini. Počeše ogovaranja nekih komšija, ali je to sasječeno već u korijenu od naše familije koja je najrođenije prihvatila nesrećnog strica.

    Nikad nisam zažalio na pripadnost VRS jer ti je to omogućavalo da u svom rajonu možeš ugostiti Aliju ako treba.

    Ako ja nemam šta ispričati iz prve ruke to ne znači da sam bio podrumaš, već možda sam se zatekao u "nezgodnom rajonu", a haški satrapi u vidu Medžide Kreso samo melju, iako je vojska iz Crne Rijeke sa svojim komandantom bila najčasnija srpska vojska.

    Elem, godine prolaze stric osta živiti u svojoj kući u muslimanskom Sarajevu s čestim dolascima i boravku na imanju na planini Javor u širem rajonu Igrišta.

    Godine prolaziše pa zaborav na rat poče nadirati. Vremenom sam skontao da je bar malo učestvovao u kopanju tunela ispod aerodroma, ali džaba ti sve, ni zarez priče ne uhvatih od njega. Kad god bih, u rijetkim trenucima, imao priliku da od njega uhvatim neku interesantnu priču on bi vješto i naravno nesvjesno skrenuo u drugu temu i tako izbjegao da bilo šta kažem.

    I sad bih ja trebao da zamjerim Filipu što je okretao poglede od zatočenih Srba u podrumu nebodera u Hrasnici jer i on se borio da preživi nemoćan da pomogne čak ni sebi a kamo li nekome drugom.

    Zbog toga kažme svaka čast Filipu jer je progovorio o svojoj ratnoj muci, a moj "amidža" će se prije objesiti nego svome bratiću ispričati koju epizodu sa Žuči ili iz onih teških sati kopanja tunela.

    Ne zamjeram ja njemu ni sekunde, jer besa šutnje muslimanskog Sarajeva je planetarni projekat, i kao što rekoh uz sve pohvale muslimanske odanosti ovoj besi, zaista me fascinira nevjerovatna robotska odanost nemuslimana (sarajevskih Srba i Hrvata) da o svemu detaljnije progovore.
    hrasnica- 80173 - 04.12.2012 : FILIP LAZAROV Hrasnica - best (3)

    Fikret Prevljak


    Evo još nešto i o ovom otpadniku, Fiktretu Prevljaku. Mislim da je bio juni kada je u Hrasnicu došao novi komandant. Svi su se nadali da će on uraditi prema četnicima na Ilidži i Grlici...

    Fikret je u Hrasnicu došao kao Alah spasilac, a ustvari se i nije baš bojao Alaha. U gradu je uzeo najbolje lokacije za sebe. Svoj štab je smjestio u kuću PTT-a, jednu omanju zgradu od betona koja se nalazila izmedju dva nebodera pa je istu bilo nemoguće pogoditi sa bilo koje lokacije sa srpskih položaja ili minobacača.

    Ja u to vrijeme uopšte nisam znao ko je on niti me je bila briga za to. Napominjem da govorim od drugoj polovini 1992 godine, kada je oko Sarajeva već bilo žestoko a mi smo išli na Igman na položaje, prema Srbima na Trnovu i Bjelašnici.

    Jedino što sigurno znam jeste da Fikro nikada nije izašaoo iz te kuće mada je bio neki komandant tamo neke divizije. I svi su se smijali kad bi se povela priča o tome, kao i o tome ko je bio i ko treba da dobije ljiljane.

    Eto, to je bio komandant za kojeg sam ja ratovao. Fikro, he... he...
    hrasnica- 80171 - 04.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (0)

    Fikret Prevljak


    Zdravo Jovane!

    u početku rata na Ilidži i u Hrasnici niko nije čuo za nekog šupka Fikreta Prevljaka, "mi" smo se još uvije kretali između Ilidže i Stupa i prodavali banane kad je sve stalo jer su ljudi počeli ginuti...

    Ako ćemo iskreno, počelo je u Sokolović koloniji gdje su muslimani ubili/istjerali Laloviće, porodicu koja je tu živjela preko 100 godina. Ja sam tu prošao naveče kad je sve bilo gotovo i kuće Lalovića su gorijele (u školi sam imao prijetelja Mileta Lalovića, prijatelja i pomislio sam šta je bilo sa čovjekom

    Tu su pretresli autobus i onda ga pustili dalje za Hrasnicu.

    Ko da se ništa nije dogodilo, a svi oni koji žive u Sokolovic koloniji dobro znaju ko je bio Mile Lalović!
    hrasnica- 80169 - 04.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (1)

    Početak rata u Hrasnici


    Za Jovana: Drago mi je da si reagovao na moje pisanje o Hrasnici, i neka si jer tako i treba. Ja nemam šta da krijem, i pominjem sva imena kojih se sjetim, kako naša tako i njihova. Bio sam svedok događaja od početka sukoba. E, ovdje ću krenuti iz početka...


    Bio je mart ili april 1992. godine. Ja sam išao u Svrakino selo da izbetoniram neku plocu u poslovnom centru. Tamo su se već sakupljale Zelene Beretke, koje su znali zaustavljati vojna vozila i pljačkati ih. Tamo smo zajedno pili kafu i pivo. Bješe tamo jedan što je sam sebe nazvao kapetan "Mišo" ili kako li već, ne mogu više da se setim kako se zove. Kad je u maju počelo pravo rokati, a ja ko fol idem da betoniram ploču...

    I tako, ja se to jutro zaletio kao neki levat u Svrakino sa torbom. Krenuo ti ja iz Hrasnice preko Ilidže do Televizije, pa onda pravo gore na Svrakino. Kad sam stigao, gledam gdje su mi radnici. Preko puta mjesta na kome sam radio se nalazio neki kafić, sjede vojnici sa zelenim beretkama naoružani do zuba i smiju se kada me vide:

  • "Vidi, evo nam Filipa, šta ćeš ti tu?" - pitaju me oni.

  • "Daj, nemojte me zajebavati narucio sam beton i ljude da izbetoniram ovu ploču!"

    Ja k'o malo lju, a meni "kapitano" poslije nekoliko piva kaže:

  • "E, Filipe hajde ba kući đe su ti žena i djeca, vidiš ba da je rat!"

    Ja, naravno, krenem nazad niz ulicu do Televizije, pa onda na tramvaj za Ilidžu. E, to baš i nije bilo lako. Trajalo je to dugo dok trojka nije došla. I dok sam se vozio, cijelim putem su se čule eksplozije od minobacača, dok sam ja razmišljao kako da okupim familiju jer niko nije bio tamo gdje je treblo da bude. Naime, dijeca su bila sama u Hrasnici kod kuće, Suza od 8 i Saša od 2 godine, a žena na Mojmilu u kancelariji za plaćanje kirije u Sarajovostanu. Meni je bilo samo da dođem kući.

    Na Ilidži je bila gužve ali niko nije pucao. Uđoh u autobus za Hrasnicu i on krenu. Kada smo prošli prvu stanicu na Sokolović koloniji i došli do druge tu odmah počeše da pucaju na nas pa raja pohrli van autobusa. U autobus uđeše neki tipovi sa škorpionima i razjuriše raju. Ne vjerujem da im se neko suprotstavio, ali su samo htjeli da se pokažu koliko su bili jaki. Šupci! Danas sam siguran da su to bili Srbi.

    Ja sam nastavio pješice u pravcu Hrasnice, cestom prema Stojčevcu i Kovačima jer sam bio siguran da su moji klinci do smrti pretravljni od pucanja.

    Ovo je bio samo jedan od više mojih maratona koje sam doživio za vreme rata. A ko ne bi, kada sam to radio za svoju dijecu! Sve vrijeme dok sam išao za Hrasnicu razmišljao sam da li su mi klinci dobro. Srećom, sve je bilo u redu. Žena je stigla tek sutradan jer je morala da prespava na Ilidži kod majke.

    Eto, to je bio početak rata u tom dijelu Sarajeva, Sokolović koloniji, i Hrasnici. Muslimani su bez otpora uzeli vlast i krenuli su prema Grlici i Famosu ali tu su se već i zaustavili jer im Srbi nisu dali dalje. Ta granica je ostala nepromjenjena sve do Dejtona, a meni nikada neće biti jasno zašto su Srbi u Hrasnici žrtvovani i prepušteni muslimanima na klanje. Do kraja 1993. godine u Hrasnici više nije bilo Srba. Bolno je bilo i to što niko od nas Srba nije smio da na bili koji način pokaže bilo koju vrstu simpatije ili sažaljenja za žrtvama muslimansko-hrvatskog terora jer time bi odmah doveo u opasnost sopstvenu familiju.
  • hrasnica- 80135 - 03.12.2012 : Jovan - best (0)

    Hrasnica iz prve ruke - prkretnica


    Dragi Fripe,

    više bi bio sretniji da si u člancima konkretniji, nauštrb tvojih ličnih podataka, s jasnim opisom nekog ratnog zločina u Fikrinom begluku.

    Razumijem te potpuno jer "besa šutnje" sarajevskih muslimana koja evo traje već 20 godina je nešto što "potencijalnom svjedoku kome je savjest proradila" ledi krv u žilama. Primjera radi, Nedžad Ugljen je zaprijetio da će progovoriti 1996. godine ali je ubrzo likvidiran. Nakon tog događaja besa šutnje sarajevskih muslimana je potvrđena i zavjetom metka u čelo.

    A Ti još "Vlaj" koji se zatekao na suprotnoj strani...

    Ti si jednostavno na prekretnici na ovom portalu, ili ćeš iskristalisati sjećanja na period do novembra 1992 i ispričati ih ili ćeš ostati i dalje zagonetan u tekstovima s minimumom datih detalja dovoljnim da potvrde validnost, ali će oni vremenom postati razvodnjeni ako budu neodređeni kao do sada.

    Još jednom razumijem te potpuno, jer "besa šutnje" sarajevskih muslimana je i danas svetinja, a primjer su ti i povremena javljanja fikrinih bojovnika na ovom portalu koji ga veličaju jer pohapšeni i likvidirani Srbi iz Hrasnice su stvarno sa baterijama navodili "četničke granate", -ovo je i jedan od glavnih postulata "bese šutnje" kojom opravdavaju nestajanje komšija Vlaja.

    P.S. Pojašnjenje za "besu Šutnje" - cijelo Sarajevo je bilo svjedokom nestajanja sarajevskih Srba, naročito u periodu od juna 1992. do oktobra 1993. godine i ova tema se šapatom besjedila kod golorukog naroda žrtve agresora. Šapat se zaključno s likvidacijom Nedžada Ugljena pretvorio u besu šutnje koja već polako prerasta u mit, jer brojnost učesnika bese šutnje je ogromna, a odanost zavjetu ćutanja je daleko premašila sve šiptarske bese koje su se do ovog slučaja smatrale jedino originalnim do sada.
    hrasnica- 80091 - 01.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (0)

    O Hrasnici, mudžahedinima, Hrvatima, napadu na Ilidžu...


    Moj prijatelju Jovane!

    Još i danas, 20 godina nakon tih događaja, ja još uvijek pitam sam sebe da li je to istina ili da li se to doista desilo ili je to samo nešto što se stvorilo u mojoj glavi?

    Na našu žalost, sve bilo upravo onako kako pišem. Možda je ovo vama pomalo i zabavno, kao kada čitate neku knjigu ili gledate neki film, ali mene jeza hvata i na samu pomisao kroz šta sam sve prošao. Ako su muslimani imalo sumnjali u tebe, odnese te noć, pa si morao stalno biti u ofenzivi, agresivan i neumoljiv.

    U Hrasnicu smo išli preko Kovača, nekim puteljcima za koje su Srbi sigurno znaili pa su nas gađali kada smo tuda išli. Ja sam odmah rekao da nije normalno ko je to naredio i da moramo promjeniti put. I tako smo i uradili! Nakon toga smo svaki put išli drugim putem. Uvjek sam govorio ljudima da bude apsolutna tišina i razmak između vonjnika bar 15-20 metara. A oni su se uvijek nabijali kao ovce! Također sam im govorio da kada čuju zvuk poput onoga tupog "klunk" znači da je granata ispaljena i da treba trčati deset a potom leši jer onda pada. Koga uhvati, njemu nema pomoći. Nakon toga, kada padne svi u trk do sledeće granate...

    Kao što reče moj prijatelj Alija Mekić "da sam znao išao bih u srpsku vojsku"... Ali, tako je bilo u početku u Hrasnici.

    Volio bih da se javi neko ko zna nešto o Hrasnici ili ko je u toku rata bio u Hrasnici, da potvrdi ili demantuje moju priču.

    Što se mudžahedina tiče, u Hrasnici me je 1992. godine Alija Mekić upozno sa tri Arapina. Ne znam odakle su bili, ali su tu došli da k'o fol vode rat protiv nevjernijka, kako su oni zvali Srbe i Hrvate. Ne znam da li je tada Alija objasnitim šupcima da se i ja molim krstu, ali mislim da nije?!

    Ovako je izgledao njihov rat: izađu na livadu ispred stana i postave dva-tri minobaca i onda opale dve tri granate. Ja mislim da oni uopšte nisu imali pojma gdje gađaju. Zatim se, uz obavezan "Alahu Ekber" bacaju na koljena i mlate rukama k'o ludi. Narod je bio očaran sve dok nije došo odgovor sa Ilidže, Kasindolske i Kotorca u obliku stotine granata raznih kalibara... Nakon toga im više nije bilo do smijeha...

    Ja sam im više puta rekao da ne traže vraga jer ih niko ne dira a oni uporno napadaju Ilidžu. Jednostavno nisu htjeli da odustanu! Primjera radi, kada je trebao neki Daidža iz Hercegovine da sa 30.000 bojovnika napadne Ilidžu, ja sam bio na Stojcevcu. Ovi pucaju iz minobaca 60-ih, ja ih pitam što pucaju kad je sutra napad. Iznose sanduke pune rucnih bombi i ko fol da ih probaju, mi ih bacamo. Ja ih pitam zašto ih bacamo a oni kažu da hoće da vide koja puca a koja ne. A sta sutra kad je napad? Ujutro su javili da nemamo granata, nemamo bombi, nemamo municiju i ostali na početnom položaju. Umjesto nas, na Ilidžu su poslali nekakvu djecu iz neke Fikretove specijalne jedinice. Kod nas se pričalo da su tada na Ilidži bili i Šešeljevci i Niški specijalci. No, bez obzira ko je tamo bio, ova djeca su tamo dobro nagrabusila pa su kasnije bježali puzeći kroz šiblje i kamenje. A rekli su da samo treba ušetati u Ilidžu. Sve vrijeme su baratali sa pogrešnim podacima. Govorili su da je Ilidža pala i da samo treba ići zauzeti stan. Bilo je i takvih glupana koji su ušli u autobuse i doista krenuli na Ilidžu.

    Muslimanska propaganda je njih koštala mnogo života, ali to oni nikada neće priznati. Ja to znam jako dobro jer sam bio sa one strane. Gledam sa Stojčevca kako se odvija akcija. Vinko Puljić, komandant Stojčevca gleda u mene i kaže "kožu ću mu odrati i ti ćeš to gledati" misleći na mog badžu Mišu Grbića.
    hrasnica- 80083 - 01.12.2012 : Raša Novi Sad - best (0)

    Srbi nastradali u hrasničkim podrumima


    Lijepo pišeš Filipe, pitaš zašto niko ne komentariše. Da li znaš ko je od Srba stradao u podrumima?. Ja znam da su neki prebijani na mrtvo ime kao što su Simo Bošković, Dušan Kmezić...

    Volio bi da iz prve ruke čujem nešto konkretno. Hvala i veliki pozdrav.
    hrasnica- 80055 - 30.11.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (4)

    Kako izaći i ostati živ?


    Evo, opet ja! Čudi me da niko ništa ne komentariše o mom pisanju, a ja baš navikao na kritike. Nastaviću i sada pa šta god bude!

    Odlazak porodice

    Kao što rekoh, tu sam u Hrasnici, dao sam zakletvu Armiji BiH ali sam još uvijek i sa HOS-om, a pomalo i sa HVO-m. Zahvaljujući tome mogao sam poslati ženu i dijecu za Hrvatsku. Ne sjećam se da li je to bio juni ili juli mjesec...

    Jednu noć, malo iza ponoći, dođe neka hladnjača pred našu zgradu i tu utrpah ženu Angelinu i dvoje dijece, Suzanu od 8 i Sašu od skoro 2 godine. Kćerka je bila hrabra, koliko puta smo samo trčali između kanonada, a ona nikada nije ni zaplakala! Ne plače ni dan-danas. A onaj mali zamotuljak je bio šokiran od samog početka, nista nije pričao čak ni kada su stigli kod punca u Metkoviće. Samo je ćutao i ponekad bi rekao "tata" pokazujući prstom u pravcu iz koga bi se začula neka pucnjava...

    E, tada mi je bilo teško jer sam znao da Srbi sa Ilidže prate ove konvoje koji idu iz Hrasnice preko Igmana. Ipak, nadao sam se da mi bar oni neće pobiti dijecu. Tu noć nisam spavao, samo sam čekao da mi jave iz Metkovića da su došli živi i zdravi. I hvala Bogu, tako je i bilo!

    Ostao sam sam! Ipak, razmišljam da je dobro jer ako me i ubiju opet će nešto ostati iza mene - kćerka i sin će nastaviti moju lozu!

    Kada sam ovo ispričao u HOS-u, odmah je bila fešta. Svi su mi čestitali pa mi govore kako će i mene poslati. Ja naprosto ne mogu da opišem kako sam bio dirnut njihovom pažnjom - ne vojnika, ne Hrvata ili muslimana, već ljudi koji su mi htijeli pomoći! Ja sam im govorio da želim da ostanem sa njima jer su i oni meni učinili veliku uslugu i ja ću to njima vratiti.

    Odmah, kada sam upoznao te momke, ja sam ih odveo u stan moga brata Sandija, koji je već ranije otišo u Hrvatsku. Bješe mjesec juni, stan je bio prazan a jedan je borac bio ranjen. Oni su bili u nekoj fabrici bez grijanja i vode, pa im ja kažem da tog borca donesu kod mene. Ušli smo u stan moga brata, tu je bila peć na drva a bješe i dosta uglja u podrumu. Kažem ja Gabrijelu da je bolje da oni uđu nego neki šupak od onih domaćih, koji bi zapečatili stan i čuvali ga za brata ili nekog rođaka. Naravno, meni je bilo dobro poznato da ovi domaći nisu nikako mogli sa ovima koje su zvali "ustašama".

    I dok su muslimani najviše nade polagali u mudžahedine, tj. Arape koji su im dolazili u pomoć, HOS to nije podržavao jer su znali da će se ovi jednoga dana okrenuti protiv Hrvata. I doista, tako je i bilo! Već sledeće godine mudžahedinske elitne čete su napadale na Hrvate u Srednjoj Bosni. Na njihovo klanje je išao odred El Mudžahid, 7. muslimanska pa čak su zbog toga i Vikićca izvukli iz Sarajeva i slali ga na to ratište!

    Nakon što sam ženu i dijecu poslao za Hrvatsku, moj jedini cilj je bio da izađem iz Hrasnice. U toj mojoj zamisli su mi, za divno čudo, pomagali svi ovi koje sam upoznao u tim teškim vremenima, a prije svega mislim na svoju raju u HOS-u, pa na svoga školskog druga iz policije Vehbiju Numanovića i Junuza, Sandžakliju čijeg prezimena ne mogu da se sjetim.

    Međutim, upravo u to vrijeme kada sam poslao ženu i djecu u Hrvatsku, došla je policija Armija muslimanske BiH i odvela me u podrum ispod nebodera. Bio je to onaj čuveni logor - mučilište koje se pominje u spisima Haga, u kome su Srbi masovno nestajali...

    Iz podruma do slobode

    Kao što već rekoh, dođe Vojna policija takozvane ABIH i odvela me u podrum ispod nebodera. Znao sam dobro šta to znači jer su ti neboderi i ranije služili kao zatvor za "neposlušne Srbe i Hrvate". Jedno je bilo sigurno - iz tih podruma se niko nije živ vraćao kući. Ja sam uzaludno pokušavao da ih ubjedim da pozovu komandu HOS-a ili HVO-a i da provjere ko sam ja. Oni su mi samo govorili:

  • "Ne boj se ti, sve ćemo mi saznati!"

    Međutim, nisam ni ja ostao bez riječi jer sam im neprestano prijetio da će da gori Hrasnica kada HOS sazna za ovo, a tek kada stvar dođe i do HVO-a onda će im stvarno biti gusto.

    Iako smo se mnogo svađali, kunem se u mater da mi niko nije ni šamar opalio iako sam ja čak pokušao da nogom udarim onog policajca koji me je uhapsio tako da su me dvojica držala. Ubrzo sam shvatio da su zbunjeni i da ne znaju šta da rade.

    U jednom trenutku neko naredi da me vode gore u komandu. Tamo zatekoh svog školskog druga iz gimnazije, Vehbiju Numanovića, kako upravo oblači pancir. Pored njega stoji Junuz Sandžaklija. Ja sam naprosto ostao bez riječi, što bi se moglo reći i za njih.

  • "Otkud ti ovdje?" - upita me Vehbija.

  • "Vehbija, pa ja živim tu u Hrasnici!" - odgovorih ja.
  • "A što živiš tu, pa zar ne vidiš da je rat!"
  • "Nemoj Vehbo, pa kako sam ja mogao znati šta će se desiti!"

    Pogledah u Junuza, a on me pita:

  • "Odakle ti tu?"
  • "A odakle ti tu? Zar ti ne živiš na drugom kraju Sarajeva?"

    I tako, smijemo se ovoj budalaštini od rata, mada se nije moglo reći da je meni bilo do smijeha jer sam taj dan mislio da više nikada neću izaći iz tog podruma u Hrasnici, gdje su svoje kosti ostavili mnogi Srbi i Hrvati. Danas mi je jako žao što ne znam više o tome jer mi je u to vrijeme jedino bilo stalo da živ izađem iz tog pakla. Danas molim za oproštaj sve žrtve koje sam vidio a nisam im mogao pomoći. Mogu samo da kažem da ih je bilo mnogo. Ipak, ja tu nisam ništa mogao učiniti jer bih odmah bio optužen za dojavljivanje neprijatelju, snajpersku vatru, radio signalisanje, navodjenje vatre sa svjetlosnim signalima ili nekim sličnim glupostima.

    Danas se pitam ko je kome dao ovlašćenje u ime srpskog naroda da se narod diže na oružje i zbog čega ja kao Srbin nikada nisam dobio to naređenje? Nisu ni moja braća! Ja odgovorno tvrdim da smo mi Lazarovi dobili oružje i uputsvo da držimo Dobrinju 1 i 2 da bismo je sigurno držali, a da ne govorimo o Hrasnici. Pitam se i ko je odlučio da se Hrasnica prepusti muslimanima bez borbe? Zbog čega? Jedan vod je bio sadvim dovoljan da ovlada cijelom Hrasnicom i Famosom. Da smo mi iz grada i oni iz Grlice imali dva sijača i par automata, Hrasnica bi pala jer je bila puna Srba. Halo! Međutim, niko po tom pitanju nije ništa činio pa su muslimani očistili to područje kada im se za to pružila prilika. Srbe su, kao fol slali u razmijenu, a svi su završavali u polju između Sokolović kolonije i Ilidže...

    Još početkom maja me je sa Ilidže zvao moj badžo Mišo Grbić sa namjerom da me kao razmijeni ali sam mu odmah rekao da na to zaboravi ako želi da me ponovo živog vidi pošto sam dobra znao kako idu te razmjene. Naime, muslimani nikada nisu davali živog za živog, pa ti vidi koja ti je tu logika.

    Žao mi je što se niko ne poznaje u mom pričanju, ili nema puno ljudi koji znaju šta se dešavalo kod Fikreta, kako mi je žao sto nije bio niko normalno jer jedan takav šupak meni nikada ne ne bi bio komandant. Možda Mekić Alija, ali gdje je sada Aljo da posvedoči?
  • hrasnica- 80037 - 30.11.2012 : Jovan - best (0)

    Hrasnica iz prve ruke


    Konačno na portalu svježe (friške) ratne priče. Sve pohvale za Fripu. Taman da je većinu izmislio, njegovi članci su izuzetno zanimljivi.

    Često pravdanje Fripea srpskoj strani na ovom portalu je bez ikakve potrebe jer razvodnjava njegovu razglednicu iz Hrasnice.

    Ima smisla da su u ljeto 1992. godine po Hrasnici vršljali "fiktivni hosovci", vjerovatno manji broj muslimana koji su pretpostavljam bili na obuci u Hrvatskoj 1991. godine.

    Raskid muslimana sa ustaštvom i prelazak na saudijski vehabizam se događa 1993. godine, a sve je krunisano kratkim, ali izuzetno brutalnim ratom sa Hrvatima. Naročito su stradali srednjobosanski Hrvati, a muslimanska armija je prosto zbrisala HVO u srednjoj Bosni.
    hrasnica- 79997 - 28.11.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (2)

    Hos


    Sve se ovo dešavalo od juna do septembra 1992. godine, na samom početku rata. Kako sam se ja našao u muslimanskoj Hrasnici, neka mi Bog dragi objasni. Uz to, desilo se da je moj prvi komšija bio Šiptar kojem sam prodao kombi dok sam radio u jednoj firmi u Hadžićima. Ja nisam kod sebe imao ni metak, a on maše Kalašnjikovom i viče:

  • "Vi Srbi ste sve ovo napravili!"

    Ja sam upravo držao dijete od godinu i po u naručju, pa ga upitah šta sam ja to njemu napravio, a on okrenu pušku na mene. Moje komšije muslimani su stali na njegovu stranu i gledaju me kao da sam šugav. Ja priđoh još jedan korak do njegovog automata pa mu kažem:

  • "Eto, ubij me ako hoćeš!"

    Još uvijek držim svog sina u naručju, koji naravno ništa ne shvata, stavio u usta i siše palac. Srećom, Šiptar ne opali, samo je otišao kući. Ostadoh sa mojim komšijama muslimanima, na čijim licima sam jasno vidio veliko razočarenje. Eh, nakon toga sam i ja bio ljut!

    Moj je otac Risto je bio zastavnik prve klase u JNA. Do penzije je uglavnom radio u Našicama u Hrvatskoj. Sa njim sam često išao na vježbe sa vojskom pa sam mnogo toga i naučio. Išli smo i na Papuk ili Dilj i tamo me je učio da pucam iz pištolja, puške i artiljerijskih oruđa, mitraljeza. Međutim, ono što me je otac najbolje naučio jeste da razlikujem ljude po djelima a ne po vjeri. Nakon toga je radio u regrutnom centru u Sarajevu i svi su ga zvali Brko. Vjerujem da mnoge Sarajlije znaju o kome pričam.

    Risto i moja majka Milka su izrodili tri sina: Zorana, Sandija i mene tj. Filipa...

    Zasto opet pričam o ovome? Pa zbog toga što je on odredio moju sudbinu i ostavio me sa muslimanima, a da nismo dobili ni jednjj šansu da se odbranimo. Iako je Hrasnica bila puna Srba koji su se tu doselili 70-ih godina zbog posla u Famosu. Sve su to bile klasične porodice iz Srbije: Jovanović, Mihajlović, Jeftić, Jović, Mandić... Eh, da nam je samo neko dao pušku da se branimo! Ovako, muslimani su uživali u tuđim kućama i stanovima koje su "oslobađali" od Srba. Moje komšije, inače ugledni Srbi, su nestajali preko noći jedan za drugim. Primjera radi, mog komšiju Mišu su zakopali su na putu za aerodrom gdje sam išao sa HOS-ovcima i kada bismo tuda prolazili oni bi se uvijek smijali govoreći:

  • "Gle Mišine patike!"

    Naime, na jednom mjestu je iz zemlje virila jedna patika i tu se oni smijali. Pored tog mjesta sam prošao puno puta jer sam sa HOS-ovcima išao na aerodrom gdje su oni pucali po avionima Unprofora ili po "cetnicima" na Ilidži ili Kasindolu dole prema Stupskom brdu...

    Inače, su znali, ja sam u vojsci završio obuku za graničnu policiju i bio sam zamjenik komandanta karaule u Đevđeliji. Moja karaula je osvojila sve pehare u takmičenju, a ja sam zauzo 3. mjesto na 1500 metara. Eh, bila su to dobra vremena!
  • hrasnica- 79995 - 28.11.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (2)

    Granata


    Ko što rekoh, išli smo mi kao neka Igmanska na liniju na Stojčevac ovaj put kod tako zvane Titove vile. Na Stojčevcu je bio Hotel i zapadno preko jedog malog brdašca obraslog šumom Titova vila gdje su budale stavili jedno crijevo sa vodom nasred dvorišta iza kuća koje su bile u obliku slova L. Ja, pošto sam na moju žalost takozvanog komandanta Stojčevca Stjepana Puljića, koji bješe obični zidar u Igmanu ili Vranici, pa sam ga i ja zapošljavao kad mi je trebo zidar za brze poslove...

    I tako, pade granata, po zvuku mislim da je bila minobacačka 80-tka i pogodi tačno u crijevo i čovjeka, kojeg nisam poznavao iako je živio odmah to do moje zgrade. Rekoše mi kasnije da mu je i bomba za pojasom eksplodirala...

    Među vojnicima nastade panika, ne znaju šta da rade. Kontam ti ja, kakva je ovo vojska! Moj prijatelj Alija iz Potočara kod Srebrenice, isto tako mrtav hladan stoji tu kraj mene i vrti glavom govoreće:

  • "Jebo majku, da sam znao da su takvi šupci pridružio bih se srpskoj vojsci!"

    Inače, ja i Alija Mekić iz Potočara imamo našu historiju heroja i kukavica. Evo, sada ga imenujem imenom i prezimenom jer znam da mi on ne bi nikada zamjerio. Alija Mekić je jedan od mojih heroja muslimana kojima ja dugujem moj život! Da budem iskren, i on meni duguje isto to kada je bilo gusto u jednoj drugoj situaciji!

    Nakon toga, ja opet vičem Puljiću:

  • "Sklanjaj vojsku jebo te doći će i druga i treća!"

    Mi svi koji smo bili u podrumu vrištmo ko budale da se ti ljudi sklone sa čistane. Komšo je bio mrtav i više mu niko nije mogao pomoći. Naravno, dolazi i druga i treća granata ali su otišle u šumu iza vile...

    Nakon što smo malo pričekali, izađosmo iz podruma da pokupimo komšiju, bio je samo hrpa mesa, krvi i kostiju u uniformi. Uzeli smo šatorsko krilo i skupili na njega to što je ostalo. Mislio sam na njegovu ženu koja ga je uvijek ispraćala sa balkona i mahala sve dok nismo nestali negdje u Kovačima prema Stojčevcu. Bili su to ljudi u pedesetim godinama, uvijek dobri i ljubazni. Zao mi je što ne mogu da se setim njegovog imena. Nosili smo ga po četvorica sve od Stojčevca do Hrasnice. Krv je probila platno na šatorskom krilu i za nama ostavljalo krvavi trag, sve do doma u Hrasnici koji je bio pretvoren u privremenu bolnicu.

    Društveni dom u Hrasnici je bio najvažnija zgrada u naselju u onim predratnim vremenima. Još kao mladić sam išao u disko u Hrasnici i sve mi se činilo da je tu bilo najlakše pokupiti trebu.
  • hrasnica- 79949 - 26.11.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (0)

    Odgovor Momčilu


    Mi smo porodica Lazarov porijeklom iz Makedonije, moj djed Filip je bio konjičar za vreme proboja Kajmakčalana. Mi smo ustvari Srbi iz Grčke koji smo došli za vreme građanskog rata u Grčkoj u Srbiju i zvali se Georgiev jedno vrijeme, a onda promijenili u Lazarov u čast mog pradjeda Lazara. Tačno znam iz kojeg sela u Grčkoj moji su preci došli - zove se Idomeni i vidi se iz Đevđelije.

    Objašnjavanje moga porjekla sa majčine strane moglo bi uzeti više sati. Moji su Krajišnici iz Kule Atlagića kraj Benkovca, djed Dušan je uvijek govorio da je pop Đujić spasio selo od ustaša da ne bude poklano. I to je ponavljao stalno i za vreme Tita i za vreme Tuđmana dok nije umro 1994 godinu, uoči Oluje. On je govorio: "Deco čuvajte se ustaše dolaze, nemojte im verovati!" I tako je i umro, hvala Bogu u miru.

    I evo apsurda, poslije 50 godina ja nalazim moje najbolje prijatelje i saveznike u lokalnoj HOS-jedinici. Momak koji se zvao Gabriel čuo je za mene i zove me u jedinicu, a ja naravno pristajem ali kažem da sam dao zavjet Armija muslimanske BiH, šta da radim? Tako sam se i ja krstio između njih kako je i meni odgovaralo. Ipak, najvažnije je bilo za mene da sam se sada i ja naoružao sa automatikom puškom i eksplozivom, tj. hoću reći AK47, pun sanduk municije, bombe sve vrste i hladno brate da koljem sve što hoću.

    Nakon toga su me komšije prestale zvati četnikom i niko više nije tvrdio da imam snajper na krovu, kao i sve ostale bljuvotine koje izmišljali da me ubiju, jer nisam bio musliman!

    E sad imamo zadnji problem što Momčilo ne veruje / vjeruje ne znam jer Momčilo ekavac ili jekavac kako sam ja uspio da izađem iz Hrasnice.

    Daj molim te Momčilo ko je stvarno tada mogo napustiti Sarajevo! Niko, naročito kad je sve bilo pod blokadom!

    Eto vidiš, Filip je izašao! I nikad nisam imao utisak de bilo teško, jer znas zašto? Jer kad sam se ja na to odlučio ja sam rekao nema problema neće Filip izaći ali neće ni ni pola štaba Armija muslimanske BiH koje ja uhvatim.. . Ti se možeš smijati i reći čovjek priča gluposti ali ja ti kažem da kada čovjek zna i nešto hoće onda može puno toga da uradi...

    Ja sam išao na sve linije, od Sokolović Kolonije, Hrasnice, Stojkovca, Butmira pa do Ilidže i Hrasnice... Dobio sam odobrenje od svih tzv. komandanata, bio sam i i kod "Labudova", i šta misliš da su to neke face? Sve su to bile pizde, a ja sam još kao dijete sretao generale i sa njima pio čaj i pucao iz tenkova i mitraljeza najtežih kalibara. Šta je trebalo da se prepadnem šupaka koji nisu ništa znali o vojnoj doktrini. Kada Srbi počnu po njima pucati sa 80-takama ili 120-icama oni se useru u gaće već od zvuka... Ja im kažem, šta vam je, kada počnu pucati samo trči naprijed - što si bliži njima sigurniji si! Oni mene na to gledaju kao da sam izdajnik!

    Kada sam zanji put, prije izlaska iz Hrasnice, bio na Stojčevcu sve to tamo mi je izgledalo kao da povedeš kokoške na liniju. Ništa to nije imalo veze sa vojskom. Ja se prekrstih pa rekoh: "Neka je vam Bog/Alah na pomoći, koko ćete se vi suprostavi Srbima sa Ilidže?"

    Mi smo bilii na liniji kod Titove vile na Stojčevcu, u pravcu Ilidže. Bilo je to za vrijeme ručka. Ljudi stoje na sred dvorišta i peru porcije. Ja im kažem: "Ako padne granata ubiće pola voda!" Ja zovem komandanta straže, tog šupka Stjepana Puljića, i vičem mu da skloni ljude sa otvorenog prostora. Samo što sam to reko pade granata od 80 milimetara, pogodi baš u česmu u sred dvorišta i raznese čovjeka u komade. Ne znam mu ime, ali mi je tada bio komšija. Kažu mi da mu je i ručna bomba eksplodirala za pojasom pa ga još više unakazila. Tom prilikom su još neki ranjeni, a ja sam se samo sageo i nestao u podrumu...
    hrasnica- 79847 - 23.11.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (0)

    RE: Momcilo specijalac


    Bog pomoze Momcilo!

    Čitam tvoje komentare i između ostalog ti se pitaš da li je to što sam ja naveo istina ili nije? Nisam i neću nikada biti expert za datume, ali ti mogu garantovati između početka sukoba 91 do 13 novembra 92. kad sam napustio Hrasnicu u uniformi HOS-a da sve što sam reko je istina.

    Ne znam da li ti je poznato da je tada u Hrasnici živjela majka našeg ministra Mandića iz policije ili šta je već on bio. Ja sam išao svaki dan toj ženi i nosio hljeb kući jer sam je poznavao od ranije jer sam mlađem Mandiću u kući radio neke stvari...

    Baka Mandićka mi je davala mlijeko od koze za moga sina koji se rodio upravo u to vrijeme. Komšije su me odmah počele upozaravati da ne idem "četnicima" i da ih ne pomažem. Isti slučaj je bio i sa Mandićevim stricom, koji je živio kuća do kuće. I njemu sam nosio malo vode i mlijeka da čovjek preživi.

    Kad su muslimani popušili na Ilidži krenuo je talas osvete nad nedužnim Srbima u Hrasnici i tada su ne samo zapalili nego i ubili strica od Mandića. Ne znam, jer nisam više smio da se raspitujem za njih da ne bih bio sumnj iv. Ja sam vec tada pristpio HOS-u, jedinici koja je bila u Hrasnici.
    Dolaze Hosovci, hvala bogu ja idem sa njima.. .. moji Hrvati.. mislim ja..

    U novembru 1992. godine ovi "moji i u HOSU" mi kažu:

  • "Idi kući Filipe, šta ćeš ti ovdje?"

    Nakon toga dolazi vojna policija i vodi me podrum odakle se ni jedan Srbin nije vratio. Kontam ja prvi koji naiđe moj je za vrat. Nakon toga me pozvaše u stanicu milicije gdje srećem mog školskog druga Vehbiju i jednog Sandžakliju kojem smo ja i Mujo Beglerbegović malterisali kuću.
  • hrasnica- 79575 - 16.11.2012 : Pregovarac Sarajevo - best (0)

    Pozdrav svima


    Pozdravljam sve prisutne, tj. sve one koji učestvuju u razgovorima. Ukoliko bude još tema ja ću se uključiti u njih.

    Momčilo, pokušavam da skomtam da li se znamo, jer smo izgleda bili jedno vrijeme u istoj opštini.
    hrasnica- 70922 - 23.06.2012 : Ado Neki Hrasnica - best (0)

    Rat u Bosni


    Nemam naviku da komentarišem nečija viđenja određenih događanja ali ovaj put hoću. Kao prvo hrana se u Hrasnici djelila kod povjerenik u mjesnim zajednicama i nje tačno da je po tom pitanju bilo ko bio zakidan.

    Što se tiče odnosa prema Srbima i Hrvatima u samoj 104. viteškoj motorizovanoj brigadi svako je gradio rejting prema zasluzi i ličnoj hrabrosti. Ponekad sam imao osjećaj da sam prešao iza neprijateljske linije kad se počnu dozivati PERO, SAŠA, NENO, ŽIKA, DARKO itd, toliko o multietičnosti.

    Što se tiče Fikreta Prevljaka on je zasigurno bio komandant koji je bio hrabar kao njegov najhrabriji vojnik i bio je čovjek od akcije. Nikakav podrumaš ni motorolaš, već uvijek na terenu i uvijek sa svojim borcima. Fikret nikad nijednog Srbina nije ošamario niti je dozvoljavao da to drugi čine (pitajte Ljubu Kalasa i njegovu suprugu). Oni su mu čak pjevali i ona se pokazala kao hrabra žena a Ljuba se umokrio u gaće. To da je njemu neko ušao u štab sa repetiranom puškom i nekakvom bombom je čista fantazija jer prepasti Fikru na takav način se nije moglo i nije bilo potrebe za tim. Što se tiče njegovog materijalnog stanja znaju oni koji hoće da je njegov otac među prvima imao kamion u Hrasnici, bravarsko limarsku radnju Mercedesa je vozio 1982, prije olimpijade. I Fikret je volio aute (tu je našao satisfakciju jer nije imao djecu) pa je u garazi početkom rata imao novu Hondu CRX. Po mnogima niko bolje nebi organizovao i ujedinio Hrasnicu, Butmir i Koloniju i odbranio taj prostor i grlo Sarajeva. Zona odgovornosti 104-te je bila duga 57 kilometara. Fikro je tri puta ranjavan a to se ne dešava po podrumima PTT-a.
    hrasnica- 69902 - 29.05.2012 : Bosanac Hadzici - best (2)

    Primjedba na pisanje


    Već duže vrijeme pratim ovaj sajt i ima dosta zanimljivih stvari koje nisam znao iako sam bio tu u ratu a donekle bio i aktivni učesnik u njemu.

    Mogu reći da je sajt odličan i dosta objektivan, zahvaljujući moderatoru ali i ostalim učesnicima prvenstveno Vogošćaninu Pravom, Max-u, Valteru i ostalim koje pozdravljam.

    Inače, cijeli rat sam proveo u Sokolović Koloniji.

    Kao što rekoh pratim sajt i nisam imao namjeru da se javljam, ali bih ipak htio da demantujem sledeće:

    U jednom postu se navodi kako si morao biti u vojsci "jer ako nisi u vojsci nema sledovanja (hrane) pa ti djeca nemaju šta jesti".

    Hrana se nije djelila vojsci već preko povjerenika u ulicama i djeljena je po glavi stanovnika a ne po pripadnosti jedinici tako da je i vojnik i bilo koji drugi civil bio ravnopravan što se toga tiče.

    U istom postu piše kako je pripadao HOS-u

    Takođe me interesuje gdje je u Hrasnici bio stacioniran HOS, jer ja cijeli rati nisam vidio ni jednog vojnika HOS-a. Na području Hrasnice, Sokolović Kolonije i Butmira djelovala je samo Armija muslimanske BiH i 4. motorizovana brigada i nije bilo nikakvih drugih jedinica, izuzev samog početka rata kad se nije ni znalo ko pripada kojoj jedinici jer je svako branio svoju ulicu i naselje.

    U jednom postu pises kako ulaziš kod Fikreta Prevljaka repetiraš automat i vadiš osigurače iz bombi. Kod Fikreta Prevljaka na takav način niko nije smio ulaziti i ako je to istina u što ni jednog promila ne vjerujem onda ti si sretnik i ti si bio iznad svih muslimana na tom području.

    Filipe piše kako se na Stojčevcu zajebavo sa minobacačima. Koliko ja znam na Stojčevcu nikada nije bilo minobacača.

    Pišeš da su ti poslije drugog napada rekli da je Ilidža slobodna i da je narod kreno na Ilidžu i da su Srbi poubijali te civile. Meni ovo liči na nebulozu!

    Pišeš još i ovo:

    "Kada smo mi, rezervisti iz grada, došli na Stojčevac na stražu, ležali su kalašnjikovi svuda po Stojčevcu. A ja sam došao sa M48 i pet metaka, i bombom samoubicom. Još su mi govorili: bolje se ubij nego da dozvoliš da te Srbi zarobe. Ako vide da si njihov, zaklaće te!"

    Kuda ste vi "rezervisti" došli iz grada kad nije mogla ptica proći a ne vi, još naoružani.. I kod nas nije bilo rezervista!

    Pozdrav za sve,
    Bosanac

    Bosanac,

    samo jedna replika na tvoj komentar. Tačno je da je hrana u nekim malim količinama dijeljena po ulicama, ali su borci preko svojih jedinica dobijali mnogo više. Tako je bilo u Sarajevu, ali i na srpskoj strani!
    hrasnica- 69802 - 26.05.2012 : Fripe Lazarov Hrasnica - best (1)

    Zarobljenik bez razloga


    Pozdrav za Maksa!

    Šta misliš kako je bilo nama Srbima koji nismo imali izbora, a našli smo se u sarajvskom paklu. Svuda oko nas Zelene beretke sa automatskim puškama pregledaju svaki autobus. Sjeo sam kao čovjek na Ilidži a izašo kao zarobljenik u Hrasnici.

    Da li je to bila sloboda koju je Izetbegović obećao? Jebem ja mater onome ko je odlučio da mene da u zamjenu za stan na Ilidži!
    hrasnica- 67684 - 12.03.2012 : Rade USA - best (0)

    Filipu, pokojnog Rista sinu


    Filip jeste onaj kojim se izdaje! Poznavao sam mu pokojnog oca, jedan divni brko, pokoj mu duši, majku (bješe li Milka?) Poznavao sam i Sandija i Zorana, drago mi je da čujem da su dobro i zdravo.

    Filipe, Filipe, svi smo u materinu otisli.

    Pominjao si Hotu, govoriš li o onom fudbaleru što je radio kod Murata kao konobar, ili o bratu mu što je radio kao isljednik u policiji a koji je u ratu mlatio Srbe po podrumima - one jadnike što su ih tamo iz Silosa dovlačili.

    Ako se radi o ovom drugom, volio bih napišeš malo više podataka o njemu, ime sam mu zaboravio.
    hrasnica- 67668 - 11.03.2012 : Hrasnicanin - Bivši Srpsko Sarajevo - best (0)

    Zločini u Hrasnici


    E evo ja nisam pitao te Srbe iz Hrasnice. Neke ne možeš ni pitati, jer su zaklani - zaklani ili pobijeni, a druge ne trebam ni pitati, jer sam se domogao knjige... Čitava knjiga je napisana o položaju Srba u Hrasnici. Hej, čitava knjiga! A mogla bi još i čitava biblioteka...

    Knjiga je kompletna sa činjenicama. Nije to nikakvo "umjetničko doimanje kao ono smeće Anđeline Džoli ili "Grbavica" ... kao i sva ostala govna. Knjigu obavezno treba da pročitate!

    Naziv knjige je ZLOČINI U HRASNICI

    Autor knjige je istoričar Danilo Dželetović

    Knjiga je izdata je 2000 godine u Biblioteci Svjedočenja / FOPIS, Srpsko Sarajevo. Stampana u štampariji Trebinje, sa tiražom od 1100 primjeraka, prvo izdanje.

    Knjiga je ispisana činjenicama, obogaćena fotografijama i fotokopijama, izvršno predstavlja mračni dio istorije naših prostora. A mnogi kažu da je to samo mali dio tog pakla, koji se vario tada, u tom loncu.

    Bilo je još nekoliko primjeraka u knjižari u blizini trgovinskog centra TOM u Istočnom Sarajevu. Da li ima još, ne znam, ali mislim da ne bi bio problem nabaviti je.
    hrasnica- 67634 - 10.03.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Crni humor o Hrasnici


    Hahahahahahaaaaaaa... Da nije žalosno i da se ne radi o ljudskim životima, bilo bi i smiješno.

    Moram da reagujem na komentar ovog (pametnjakovića) iz Hrasnice. Gospdine iz Hrasnice, imam par pitanja za tebe:

  • Po kom kriterijumu ste ustanovljavali koji je Srbin u Hrasnici pravi Srbin?

  • Na koji način ste ustanovljavali da neko od Srba dojavljuje na drugu stranu?

  • Da li ste radili isto onako kao na početku rata, što smo često vidjali na TV-u, uletite tom jadniku u stan, utrpate mu radio stanicu, snajper ili možda baterijsku lampu, sa kojom noću kažete da šalje signale koristeši morzeovu azbuku, a potom ga izvedete na ulicu i kažete svom narodu da je on Srbin izdajnik?

  • Kako te bolan nije stid da napišeš ovako nešto?

  • Zašto su onda ti tvoji (pravi) Srbi, uopšte morali da bježe iz Hrasnice kad im je tako dobro bilo sa vama a ti dobro znaš da su bježali?

    Nemam riječi za tvoj komentar, samo fuj, fuj, fuj...
  • hrasnica- 67630 - 10.03.2012 : Crni Orao Ilijaš - best (0)

    Pa to vam je i bilo geslo!


    Nisi trebao ništa više trebao da napišeš osim rečenice koju si već napisao:

    "Samo su bili ugroženi oni Srbi koji su uhvaćeni da dojavljuju "četnicima" gdje se nalaze vaša važnija mjesta...

    Ali trebao si, a to bi ti bila ljudska dužnost kao čovjeka (ako si čovjek, da napišeš i koliko je takvih dojavljivača bilo, odvedeno i poubijeno.

    Pod tim geslom vi ste mnoge Srbe odvodili i ubijali, a ljudi nisu micali iz svojih stanova i kuća, pa tako nisu ni mogli da vide gdje su vam ta vaša "važnija mjesta".
    hrasnica- 67624 - 10.03.2012 : 0069 Basra - best (0)

    Hrasnica Indijanopolis


    Ti to sigurno znaš iz prve ruke? Jesi li ti dijelio sertifikate o pravom Srpstvu jadnim Srbima koji su imali nesreću da ostanu u ratnom mučilistu za Srbe, koje se nekada zvalo Hrasnica?

    Drži se ti Amerike, možda dobiješ tamo sertifikat da si pravi i originalni musliman, a ne terorista...
    hrasnica- 67614 - 09.03.2012 : Hrasnica Indianapolis - best (0)

    Niko vas nije ni pipnuo


    U Hrasnici ni jedan Srbin nije nastradao. To možete provjeriti na više načina. Da je to stvarno istina, pitajte svakog pravog Srbina koji je ostao u Hrasnici cijeli rat. Samo su bili ugroženi oni Srbi koji su uhvaćeni da dojavljuju četama gdje se nalaze važni objekti i vojska, štabovi itd.
    hrasnica- 60703 - 21.01.2012 : Fripe Lazarov Bosna i fuck herzegovina - best (0)

    Albanac u ratu u BiH


    Ovoga puta bih samo želio da napišem jedan komentar na temu "Srbi se spremili za rat". E, mene nije niko spremao ni za bilo šta, pa nema osnove to što mi reče onaj Šiptar sa Kosova, koji mi je pred mojom cijelom familijom, ženom, kćerkom od šest godina i sinom koji jos nije ni progovorio... Tom prilikom mi je stavio kalašnjikov na grudi i htio da me ubije jer sam Srbin.

    Kao prvo, pitam se odakle njemu automat. Kao drugo, ja sam sin oficira JNA a nisam imao ništa, a meni jedan šupak hoće da mi pobije cijelu familiju, meni koji sam cijeli život bio tu! Jebao ga Alah i Bog i sad ti neki peder koji je juče došao iz pizde materine menu gura cevku u usta i preti .. ..

    Eto koliko smo mi Srbi bili spremni za rat.. Koja sam ja budala bio, ni dan-danas to ne mogu da shvatim.
    hrasnica- 59002 - 31.12.2011 : Fripe Lazarov Sweden - best (0)

    Krupac, Vrace


    Miner o dogadjima kad se policija podijelila

    Vidim znas puno o tome, sjećaš li se kada su Vikić i Karišik u direktnom TV prenosu pričali o nekakvoj zajedničkoj Bosni i kao neće oni to nikad... Tada su Vikićevi već bili u logoru i pokupili sve što je valjalo... Evo, kao da sada gledam kako gori dole prema Krupcu, i sad idu srpski specijalci, išlo se dole po oružije, pa onda sam ja okrenuo kući za Hrasnicu, gdje su išli gore na školu na Vracama, i molim nemoj da mi neko kaze da nije bilo otpora. Bilo je pucnjave sa svih strana!
    hrasnica- 57944 - 23.12.2011 : Fripe Lazarov Svedska - best (0)

    Hrasnica


    Zamolio bih i druge stradalnike iz Hrasnice da se jave na ovom mjestu i opišu svoje golgote. Znam da to nije lako, ali moramo biti zajedno!
    hrasnica- 57942 - 23.12.2011 : Fripe Lazarov Svedska - best (0)

    Bog dao ima srba Momcilo


    Hvala Bogu Dragom da je Momcilo opet doso i da imat cemo puno iz prve ruke.. . uspomena sa Ilidze i sto reko .. . ne ja nisam ja nikad.. i necu da lazem..
    fripe
    hrasnica- 52503 - 16.11.2011 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - best (0)


    Svedočenje Živomira Trajkovića iz Sokolović Kolonije, sada izbeglice u Vranju

    Vlastita kuća kao logor

    Kada je rat sa programiranom dinamikom sišao iz Kučanove deћele i Tuđman-Račan-Mesićeve "lijepe im njihove" i "stigao" južno od Save, Živomir Trajković je živeo u svom domu u sarajevskoj Sokolović Koloniji. Nije bio politički ni opterećen ni angažovan u zapenušenoj demokratiji, koja je uzimala sve viљe maha, i ostao je sa svojom porodicom u svojoj kući. No ubrzo je uvideo da je đavo odneo šalu i da glavi treba tražiti mesta, ali nova vlast je imala svoje planove, odavno napisane. Došli su naoruћžni u Trajkovićev dom.

  • Došla je muslimanska vojska i saopštili su mi da će me ubiti ako pokušam da odem, da će mi kuću zapaliti i da će uništiti svaki trag mog postojanja, da su oni već organizovali ljude koji su me pratili svakog trenutka. Čak su i komšijska deca i žene bili zaduženi da me prate i da me ne ispuštaju iz vida. Mnogo Srba je pokušalo da se izvuče iz ovog obruča ali su bili ubijeni. Pokušaj bekstva bio je ravan samoubistvu.

  • Izmislili su svoju varijantu tzv. civilne zaštite, a to je bio okvir za mučenja bez granica i bilo im je dopušteno da nam rade sve i svašta.

  • Niko nikome nije odgovarao, a ako neko ubije Srbina, onda je po pravilu ubica bio unapređen u vojsci.

  • Prvih dana rata uzeli su mi putnički automobil tako što su me zaustavili sa uperenim automatima, izbacili me iz mojih kola, seli u njih i otišli. Da sam se slučajno pobunio, bio bih odmah izrešetan. Sledeći korak bio je oduzimanje najnužnijih i najskupljih stvari iz kuće. Jedne večeri došlo je njih dvoje i odneli su dva televizora u boji, veš-mašinu, mašinu za šivenje, "cepter" garniture u vrednosti oko 4. 000 evra i druge vrednije stvari.

  • Naterali su me da odem u klozet dok oni pljačkaju moju imovinu i rekli su mi da nikome o ovome ne pričam, u protivnom sam mrtav. Bili su obučeni u uniforme Alijine vojske.
  • hrasnica- 49725 - 08.11.2011 : Luna Bijeljina - best (0)

    Odgovor Fripetu


    Fripe, da ti odgovorim, iako nisi ni postavljao pitanje. Ružno je da pišeš neke stvari o kojima nisi upoznat. General Milenko Karišik je živ kao i Fikret Prevljak kog ti nazivaš generalom a koji je prije rata bio kerovodac u Gradskoj specijalnoj jedinici u Sarajevu.
    hrasnica- 46802 - 20.10.2011 : Fripe Lazarov Svedska - best (0)

    Slali Srbe na Srbe


    Evo mene opet! Znam da ima onih koji me ne vole, ali i onih koji me vole na ovom sajtu. I šta da kažem? Kome da se pravdam? Šta jesam, a šta nisam uradio, za koga i zašto...

    Kao normalan čovjek uradio sam ono što sam smatrao mojom dužnosti - da spasim moju ženu i moju dijecu od uništenja. Da preživimo! Smatram da sam tim činom doprinio da se Srpstvo ne uništi jer moj sin i moja ćerka nikada neće zaboraviti ko im je prijetio a ko pomagao. A mi smo svi Srbi "sa dna kace" i nikada nismo sumnjali u naše opredeljenje i osjećanja.

    Tada sam bio u takvoj situaciji da je svaka riječ ili govor protiv Alije ili muslimanske vlasti vodila do podruma ispod nebodera ili dvorane škole Aleksa Šantić, gdje su bokvalno vješali Srbe i cijedili svaku kaplju krvi iz njih...

    Mi koji smo bili "vjerni Aliji" smo išli svaku drugu nedjelju na Stojčevac na "stražu" k'o fol i tamo se zajebavali sa minobacačima i ručnim bombama.

    E kad je trebalo ići na noćne straže onda je bilo problema jer su Srbi tu bili na sto metara daleko od nas. Niko nije smio ići na te rovove, ja sam reko: "Ja idem, boli me briga gdje su?"

    I tako je i bilo. Krio sam se po žbunju i nikada nisam opalio ni jedan jedini metak da se ne bih otkrio...

    Kod muslimana je bilo tipično da se protiv Srba stavljaju Srbi. To sam ja vidio mnogo puta, pa mi se sve čini da ta borba između Srba nikada neće prestati...
    hrasnica- 46402 - 13.10.2011 : Fripe Lazarov Svedska - best (1)

    Fikret Prevljak - Fikro


    Nije mi baš jasno šta se ovdje pokušava reći u vezu Fikreta iz Hrasnice? Fikret Prevljak - Fikro dolazi kao komandant u Hrasnicu odmah poslije početka rata i tu je bio, kako ja znam znam do sukoba sa Hrvatima, a možda i kasnije.

    Mi koji smo bili nekakva rezerva, gledali smo zavidno na njegove specijalce jer kod nas nije bilo ni priblizno ni automata ni naočara, a ni onih traka na čelu koji su oni imali.

    Njegove akcije su uglavnom završavale sa pogubno po njegove borce, jer su ih Srbi mlatili ko levate jer niko od njih nikad nije bio obučen i školovan za rat. Išli su kao budale i ginuli tako, tri puta na Ilidžu, a onda na Grlicu i Krupac, gde je televizija Republike Srpske snimala sve uživo. Nakon toga su bili jako ljuti jer su im Srbi poslali mrtve u kamionu. Tijela poginulih su istovarena ispred škole Alekse Šantica u Hrasnici, i tu su ih prali crijevima. Iste noši su iz osvete ubili ubili strica od Mome Mandića, ministra unutrašnjih poslova u Vladi u Republici srpskoj. Tom prilikom je i njegova kuća zapaljena. Ja sam išao kod Mandićeve majke, ali mi je ona rekla da više ne dolazim jer ako me vide ubiće me. To je bio moj zadnji sastanak sa Mandićevom, majka od ministra unutrasnjih poslova Manicem.

    Dalje, Prevljak je jedan šupak, nikad nije išao nigdje na liniju, nego su on i njegovi zabili guzice u maloj zgradi PTT između solitera u Hrasnici. To je jedna mala zgrada, i nije se mogla pogoditi ni od kuda jer je bila zaklonjena neboderima sa svih strana.

    Ja sam tamo išao da mi Fikret potpiše moje odsustvo, jer je on bio kao fol zadnji u "lancu", jer su mi svi komandanti bataljona i nekakvih brigada.. bla bla.. potpisali. Na ulazu me dočeko nekakav klipan i kaže: "Moraš ostavit automat i bombe ako ćeš ući! "

    Ja sam tad repetiro moj automat i izvadio osigurač iz ručne bombe i reko sam mu: "Ti si prvi... Svi letimo u zrak..!

    On otvara vrata i ja ulazim u "Glavni stab" takozvane Armije BiH za Hrasnicu i Ilidžu, a tamo sjedi Fikret kao komandant. Ja mu kažem:

  • "Znaš šta Fikrete, nije ti fazon da šalješ ove tvoje da se odmore i da vide familiju a šta mi koji smo mi ku***? Zar mi ne možemo vidjeti djecu prije ove ofanzive? ( To je bilo kad je neki "Daidža" išao da oslobodi Sarajevo, ko fol idem ja da sa nekih 5000 hiljada iz Hercegovine odblokiramo Sarajevo )

    Ja mu kažem: "Boli me ku*** sta ti planiraš, ali ja idem odavde ili ima svi da letimo u zrak ako do sad nisi to shvatio, i dalje moj automat traži sve njih i bomba u ruci nema osigurača!"

    Kad su vidjeli da je vrag odnio šalu, kaže Fikret: "Nema problema Filipe, daj gdje ti je ta dozvola, JARANE!"

    Ja mu kažem: "Nemoj me jebavati, policija mi je vec dala dozvolu i HVO, i HOS, samo me ti zajebavaš!"

    I tako potpisa Fikret, a ja ti odem iz Hrasnice u Metkoviće, u Hrvatsku. Što da ne!



    Filipe,

    Fikret Prevljak se ovdje pominje zbog toga što je jedan njegov bivši borac, mislim da se preziva Smailagić, dugo vremena predstavljao na ovom sajtu kao Fikro Prevljak. Nakon što sam ja saznao njegov pravi identitet i sve to objavio na ovoj stranici, lažni Fikro Prevljak je zauvjek nestao sa ovog portala.

    Istu takvu priču sam čuo od poštenih muslimana iz Hrasnice. Fikro je bio jedan od glavnih u Armiji BiH jer je zajedno sa Bakirom Izetbegovićom kroz tunel ispod aerodroma ubacivao robu u Sarajevo. Nakon rata, siromašni Fikro Prevljak postaje jedan od najbogatijih ljudi u Sarajevu. Pogodićeš i sam zašto.

    Tačno je da Fikret nije bio neki borac, tj. da je njegova jedina dužnost bila da osigurava protok robe na Igmanu, a ne da se bori u ratu. On je to radio vrlo dobro, sem ono jednom kada je Mladić zauzeo Igman, i kada je Hrasnica umalo pala. Tom prilikom je porodica Izetbegović dobro potplatila pojedine Srbe sa Pala da naredi Mladiću da se povuče. Kažu mi da je tom prilikom Mladić plakao. Kao iskusni general znao je da gubi prednost koja je mogla da znači i konačan poraz muslimana u Sarajevu.
  • hrasnica- 43262 - 26.09.2011 : Fripe Lazarov Svedska - best (2)

    Odgovor Momčilu


    Zdravo Momcilo,

    U redu je što si kritičan prema mojim tekstovima, ali što nisi tačan i uredan? Kao prvo, dobio si moje puno ime i prezime, zasto Fripe, jer me na Ilidzi vise znaju ko Fripe nego kao Filip. Pitaj ovu stariju generaciju na Ilidži, za Fripeta i Ninu Babajića, Miroslava Tomića... Svi znaju ovu "crnu trojku"...

    Reci mi gdje lažem ili izmišljam kad znas sve? Kažeš da znaš puno o Ilidži, Hadžićima, Hrasnici... pa hajde izvoli, prijatelju, da čujem i tvoju stranu priče...

    Ja nisam bio nikakav specijalac, samo jedan običan otac, koji je samo htio da spasi ženu i kćerku od silovanja i sina, da mu glava ne ode u Saudijsku Arabiju kao trofej... Ne daj Bože!

    Nije mi jasno da ne možeš da shvatiš da se čovjek mora prilagoditi situaciji! Zar sam ja trebo da tamo glimim nekog velikog Srbina i u roku od pet minuta izgubim glavu. Naravno, da sam morao da glumim i budem sve što sam morao da budem u cilju održavanja moje familiju u životu. Tako sam ti ja, prijatelju moj, bio i Hrvat i ustaša i sve što sam morao da budem, samo zato da bi ostali u životu. Ne moraš mi vjerovati, uspio sam da ih pošaljem u Hrvatsku, moju ženu i dvoje djece, stare 8 i 3 godine. Na to sam i dan-danas ponosan! Ja sam ostao a njima sam rekao: "Djeco, naplatiće vaš stari sve...

    Ali eto, dao Bog pa je i "stari" preživio i vratio se, došao živ i zdrav kući. Jer neće Bog slugu svog!

    Bogu zauvijek zahvalan, Filip
    hrasnica- 43244 - 26.09.2011 : Fripe Lazarov Svedska - best (0)

    Za Ratka Obrenovića


    Hej Ratko!

    Hvala ti na tvojoj podršci. Hoću samo da ti kažem da sve što ovdje pišem dolazi iz dna duše. Želio bih da ovo malo duše pretvorim u nešto pozitivno. Do sada je sve to bilo samo destruktivno: sjećanje na rat je za mene sjećanje na komšije koje sam izgubio, na prijatelje...

    Zamisli, molim te, da se moj komšija preko puta moga stana u ulici Alekse Bojovica br. 5 u Hrasnici zvao - Ratko Mladić. Bio je to najveći car kojeg sam ja upozno u cijelom mom životu... Jebo ti one jalijaše ispred "Točka", Miru Ćoru u Kaktusu ili one pedere u Kusturičinom filmu... Ratko je bio car na Ilidži i to niko nije mogo da ospori. Elem, uprkos svom nezgodnom imenu Ratko Mladić je sa svojom porodicom ode u Ameriku i tamo započne novi život....

    Hvala ti na tvojoj podršci. Da još jednom ponovim, ja se divim onima koji poslije toliko godina mogu navesti tačna imena i datume nekih događaja... Ja ne mogu i izvinjavam se na tome. Ono što dođe to dođe, a za ono što ne dođe mnogo mi je žao... Ipak, da znaš, pokušaću...
    hrasnica- 43243 - 26.09.2011 : Fripe Lazarov Svedska - best (1)

    Za Jankovića


    Prijatelju Jankoviću,

    Hvala ti na podršci! Vjeruj mi da dugo nosim i da ću zauvijek nositi u duši ožiljake iz prošlog rata. Nisam se do sada usudio da o tome pričam, ali je moj sin, koji sada ima 21 godinu i studira psihologiju, shvatio šta se sa mnom dešava i zašto sam ja takav kao što jesam... Poremećen..

    Hvala ti na podršci, ne lažem ja ovdje ništa, možda neke stvari prikazujem pomalo iskrivljeno, ali ja sam to već objasnio da skoro svake noći sanjam neke epizode... I u snu vodim neke ratove... Još jednom ponavljam, svaka riječ koju ovdje napišem je iskrena, možda nije tačna, ali ne lažem svjesno, kunem se!

    Pozdrav,
    Filip

    Filipe,

    niko na ovom mjestu ne bi trebao da ti zamjeri što ti ne znaš šta se tačno dešavalo na srpskoj strani. Ti to nisi ni mogao znati jer si ostao na neprijateljskoj teritoriji.

    Ono što je posebno interesantno u tvom pisanju, i što sigurno zanima i mnoge druge, je upravo ono što si osjećao dok si bio u muslimanskoji vojsci: tvoje preživljavanje svega ovoga, njihov odnos prema tebi, ono što si ti osjećao prema njima... Uostalom, ti to odlično radiš, i samo nastavi tako!

    Lično mislim, a vjerujem da će se i tvoj sin na tome složiti, da ovo pisanje pomaže i tebi, da u duši pronađeš neku, malo mirniju luku. Ovo mislim zbog toga što si ti rat vodio na dva fronta. I sam si rekao da su te svakog časa mogli ubiti muslimani i Hrvati, a vjerovao si da bi to isto uradili i Srbi da su te zarobili. Vjeruj mi na riječ da na ovom forumu ima dosta hrabrih boraca, uključujući i Zorana Jankovića koji je nekoliko puta ranjavan. Znam da te dosta njih razumje i podržava u tvom pisanju.

    Negdje sam pročitao da 4% stanovništva u Americi i na Zapadu ima dijagnozu PTSD-a, mada većina njih nikada i nije vidjela rata. Ovaj problem je proučavan detaljno u toku Koreanskog rata pa je ustanovljeno da nakon borci nakon 17 mjeseci provedenih na prvoj liniji počinju da osjećaju posledice stresa! Naravno, ovo je sve individualno, ja sam vidio prave veterane koji su čvrsti kao stijena, ali i one koji su nakon svega para sedmica oslabili na živcima...

    Drži se prijatelju, nemoj da poklekneš!

    Pozdrav od Željka Tomića
    hrasnica- 43242 - 26.09.2011 : Fripe Lazarov Svedska - best (1)

    Rat u Bosni - Stojčevac


    Da, ba( mi je drago da se neko javio povodom mojih komentara, veš sam pomislio da je vrijeme da utihnem! Ali eto, vidim da neke i oni interesuju, možda i većinu posjetilaca ove stranice. Ovom prilikom ću pokušati da iz moje duše izvadim neke stvari, bar onoliko koliko mi moja glava dopušta. Ljudi moji, nemojte se hvatati za svaku riječ i datum, reko sam već da sam mnogo toga zaboravio. Na primjer, pred očima vidim likove, ali imena nikako da krenu iz sjećanja. Pamtim i dosta događaja, ali su mi se i oni izmiješali sa mojim košmarima i noćnim morama sa kojim živim gotovo svaku noć...

    Ja ne znam kako je bilo vama sa one druge strane, ali vi ste bar bili na pravoj strani i među svojima; ja sam bio među neprijateljima i svaki čas su mi radili o glavi. Mišo o kome ja pričam nema nikakve veze sa Mišom kojeg spominje Momčilo. Moj badžo je iz Banja Luke, sa Kozare. Momčilu ne moram više ništa reći, sem da je Mišo bio dobar prijatelj sa Kovačom, šefom policije na Ilidži, a bio je i poznati pripadnik SDS-a, Miso je moj badzo iz Banja Luke, sa Kozare, ne moram vise nista reci, Miso je bio vrlo dobar prijatelj sa Kovacom sefom policije na Ilidzi, i odmah je stao uz SDS kada se trebalo boriti za Srpstvo. Na početku rata me umalo nije sjebo; htio me staviti na listu za zamjenu ali mi ja rekoh:

  • "Ako me želiš živog ne stavljaj me na listu, majke ti! Od mene ćeš možda dobiti patike i odjelo, ali mene nikada živog! "

    I tako, mi prekinusmo sve kontakte... Za život! A vjerujte, nije mi bilo toliko stalo do mene koliko za moju ženu i djecu. Samo sam se bojao da ih se ona čudovišta ne dočepaju! Ko zna šta bi onda sa njima bilo!

    Vidim da mi Momčilo ne veruje da sam se izvukao na ime! E, jesam brate, upravo na ime i prezime i na pametnu priču i djela. Nije se Filip sakrio u stan, nego sam stalno letio okolo ko da sam svoj na svom. Nikome nisam dozvolio da mi nešto kaže. Glumio sam nekog velikog Bosanca, a kad su se pojavili HOS-ovci i velikog Hrvata. Prije toga sam već, ako si čitao moje prethodne teekstove, privođen na ispitivanje u jednu garazu ispod nebodera, ali opet zahvaljujući mojim prijateljima koji su me prepoznali, jer sam zagalamio u stanici milicije pa su me pustili i dali mi potvrdu da čekam na raspored. Moj školski drug, iz gimnazije sa Ilidže, doce i ime, isli smo isti razred Hota iz Kolonije, Janjić sa Ilidže i Tomići sa Stupa, Babajić Crnogorac i ja Lazarov, Makedonac... Kada me je vidio, jebao im je sve po spisku i rekao:

  • "Ko pipne ovog čovjeka meni će lično da odgovara! "

    Bio je tu sa njim i jedan Sandžaklija, kojem smo ja i Mujo Beglerbegović iz Otesa uradili cijelu radnju, gore negdje iznad Vraca.. I on se zaprepastio i počeo da psuje ove šupke... Hvala Bogu svuda ima dobrih ljudi! Ruku na srce.

    Što se Stojčevca tiče, on jeste na brdu ispod Igmana. Naravno, nije cijeli Stojčevac ali jeste hotel a još je više Titova vila. Sa gornjeg sprata hotela, a pogotovu iz vile, kao na dlanu se vidi ne samo Ilidža nego i cijeli Kovači, Sokolović kolonija, Hrasnica, Vrelo Bosne, kao i cijela Aleja i dolina kao na dlanu.

    Stojčevac je na početku rata bio baza UNPROFOR-a, i ako se dobro sjećam onaj Indijac Nambijar je tamo bio. Kada su oni otišli, sve su ostavili muslimanima. Tad su "borci" iz Kovača i Labudovi, koji jesu inace iz Kovača, "zauzeli" Stojčevac i nikome nisu dali da priđe blizu dok nisu raznijeli sve, od hrane i pića pa sve do kreveta i prozora... Ma šta da vam pričam: odnijeli su sve do zadnje keramičke pločice i štekera iz svake sobe. Bilo je još ljeto 1992. godine, pa niko od njih nije brinuo za odbranu Bosne ili tako nešto. Samo su se izležavali i sunčali na livadi. Međutim, nakon onog drugog napada na Ilidžu, sigurno znam da nije prvi jer se o njemu nije ni znalo puno, po Hrasnici se proširila priča da je Ilidža pala pa su autobusima vozili vojsku da zauzime stanove. Ljudi su na Ilidžu išli bez oružja jer im je rečeno da tamo ima oružja koliko god hoćeš jer "četnici" bacili sve i bježe glavom bez obzira... Međutim, kada su muslimani prišli dovoljno blizu, ti isti "četnici" su raspalili po njima, i čak im udarili kontranapad, pa su se ovi "junaci" iz Kovača razbježali, kud je koji stigao.

    Kada smo mi, rezervisti iz grada, došli na Stojčevac na stražu, ležali su Kalašnjikovi svuda po Stojčevcu... A ja došao sa M48, pet metaka i bombom "samoubojicom". Još su mi govorili: "Bolje se ubij nego da dozvoliš da te Srbi zarobe. Ako vide da si njihov, zaklaće te! "
  • hrasnica- 43163 - 26.09.2011 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - best (0)

    Podrska Filipu


    Brate Srbine,

    kao prvo, da ti se zahvalim za ovo tvoje pisanje, koje dolazi iz dubine duše. Imaš našu punu podršku i molim te da nastaviš da opisuješ to vrijeme koje si proveo u "multietničkoj Bosni" kao borac, nazovi nekakve armije.

    Ako ti to nešto znači, i mi koji smo bili na srpskoj strani nismo baš najbolje prošli. Mnogi od nas pate od tog "Koreanskog sindroma" ili još bolje rečeno - pukli smo brate! Doduše, neko samo 10%, neko 50% a oni koji su 100% više nisu ni živi jer su se mnogi od njih i ubili.

    I za kraj: drži se Brate. Mi smo uz tebe, da te razumjemo. Pisanje je jedna vrsta terapije, pa te molimo da nastaviš. Tvoje pisanje je sasvim dobro i nema gramatičkih grešaka. Možda zbog toga što to Željko malo ispravi, ili si ti previše samokritičan...
    hrasnica- 43162 - 26.09.2011 : Specijalac Momčilo RS - best (0)

    Komentar na Filipovo pisanje


    Prokomentarisao bih pisanje gospodina Filipa kako rece da se zove, ili po postu Fripe Lazarov.

    Pročitao sam sva tri posta i moj je zaključak je da si mnogo toga zaboravio, slučajno ili namjerno, u to ne ulazim. Bez uvrede, ali ima mnogo kolizije između nekih pisanja.

    Što se tiče SDS-a, nisam nikada bio ni u partiji ni u bilo kojoj stranci ali Osnivačku skupštinu SDS-a na Ilidži je snimao Kurteš Petar zvani Mišo, inače je radio u "Bosanki" iz Blažuja. I šta misliš gdje su završile te video kasete? Pa naravno, kod muslimana dok se on kao maneken šepurio po Ilidži i okolini, u maskirnom kombinezonu i sa pištoljem. U isto vrijeme, brat mu je ostao u Hrasnici i kako sam čuo daleko je dogurao. Zbog toga je isti poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma ostao u svojoj kući i nastavio normalan život.

    Koliko je informacija otišlo za Hrasnicu od strane brace?

    Takođe znam Dragana iz Hrasnice, trenutno ne mogu da se sjetim prezimena, a žena mu je bila iz Apatina. Na vrijeme je izašao iz Hrasnice i stupio u VRS, da bi se, kada se napije, pričao neke stvari putem sistema veze a koje nisu bile ni za telefon a kamo li za radio stanicu. Biješe to pravi "Srbin" ali na baterije!

    Zar nije Milka matematičarka, izašla, iako joj je majka bila Hrvatica. Ona se nije trebala bojati. Jesu li Nikola Kmezić i brat sa majkom izašli iako je i njihova majka bila Hrvatica i da ne nabrajam dalje...

    To ko je bio "faca" na Ilidži, e to je tek diskutabilno. Navedena osoba je bio obični narkoman a takvi ljudi su veoma nestabilnog karaktera.

    Hajde da kažem zvala se "Garda", pa sa Miševića "Munje", oni su bar nešto i odradili, pa Brnetovi četnici na Voćnjaku. Zar oni ne baciše svoga borca, Dursuna, sa terase i momak umrije. Možda nije bio neki borac, ali je bio sa njima.

    Mogao bih ti ja još mnogo toga napisati o ratu na području Ilidže, Rakovice, Zenika, Gladnog polja, Blažuja, Hadžića, Igmana... i da ti ne nabrajam dalje jer sam na tom području bio u toku borbenih dejstava a i na drugim ratistima.

    Jedna velika geografska greska, Stojčevac nikada nije bilo brdo i smiješno mi je da si "sa tog brda gledao Ilidžu".

    Sto se tiče "ustaša", ja sam kod njih išao u Kiseljak, konkretno kod Ivice Rajića, Joze Cice, Marka Budimira a i oni su dolazili na Ilidžu baš u to ratno vrijeme.

    Već sam ranije pisao o našim Srbima sa područja Kiseljaku, kako su izbjegavali ratiste govoreći Hrvatima da su u VRS a našima da su u HVO, svo dok se nije napravila evidencija...

    Vjeruj mi da sam u Kiseljak išao u uniformi sa svim srpskim oznakama i činovima i nikada se nisam bojao da će mi se tamo bilo šta desiti, a dobijao sam dosta informacija bitnih za VRS i MUP RS.

    Na kraju, zašto bi se bojao kada su Srbi odbranili te krajeve od muslimana i Hrvati sa tih prostora su nam bili zahvalni na tome. Konačno, borci iz Vareša su pod punom ratnom opremom prošli kroz Ilidžu i otišli za Kiseljak.

    Ostavi malo pivo i rakiju pa se prisjeti stvarnih dešavanja, jer kako rekoh prošao sam veliki ratni put od 1991. godine pa do kraja rata i dan-danas me sjećanje dobro služi. Ako zaboravim neki datum, pokušavam se sjetiti i na kraju mi to pođe za rukom. Ne kažem da ima i dosta uspomena u kojima radi "krečana".

    Malo mi je i to sa imenom smiješno, da si samo na račun imena poslao ženu i djecu u Split, a onda i ti izašao prema Mostaru. Sumnjam da su muslimani bili toliko glupi i da nisu imali sve podatke iz JMBG koji je u ličnoj karti.

    Još jednom ponavljam da protiv tebe nemam ništa lično, ali volim kada ljudi pišu o konkretnim stvarima pa i ako se koji datum pogriješi ima još mnogo onih koji ovo čitaju a koji mogu napraviti korekciju. Naš narod kaže da su dvije glave pametnije od jedne.
    hrasnica- 43102 - 26.09.2011 : Zoran Janković Rogatica, Republika Srpska - best (0)

    Moja podrška Filipu


    Filipe,

    Samo nastavi da pišeš, ima se tu šta pročitati. Interesantno je. To da li je rečenica posložena baš po jezičkim normama nije najbitnija stvar. Znam nekoliko izuzetno kvalitetnih pisaca čiji je stil (baš) pisanje bez znakova interpunkcije; pobuna protiv normi i ograničenja. A psovka je već odavno stekla stanarsko pravo u literaturi. Samo ne treba pretjerivati. Pošto je pisanje stavljanje života na papir nek psovke u pisanju bude onoliko koliko je ima i u životu. Ni manje ni više.

    A, inače, u pisanju je najvažnije ovo: da imaš šta da kažeš i da govoriš istinu! A ti, imam utisak, ispunjavaš oba kriterijuma.

    Pozdrav i očekujem tvoje naredne tekstove!
    hrasnica- 42903 - 24.09.2011 : Fripe Lazarov Svedska - best (0)

    Rat u Bosni (3)-Multietnička Ilidža


    Zdravo opet! Nadam se da ne davim ovim mojim obraćanjima i da će mi moderator oprostiti što ponekad i opsujem, a imam i dosta greška u pisanju, ali i u sjećanju... Zaboravio sam puno imena i datuma... Pomiješalo se puno činjenica sa mojim strahovima sa kojima živim i dan danas, skoro dvadeset godina poslije svih ovih nemilih događaja...

    Danas živim normalno, ako se to može nazvati normalno. Ovo kažem zbog toga što sam otišao u Švedsku pa mnogo manje razmišljam o tim danima. Puno radim pa nemam baš mnogo vremena za to. Ipak, naveče, svako veče sve mi se vraća nazad... Ja kažem da ne patim od posttraumatskog stresnog poremećaja tj. PTSP-a, ali moj sin (koji sve to vidi jer živi sa mnom) kaže da je to to. Izgleda da je u pravu, jer čim popijem pivu ja bih odmah da raspravljam o ratu, o granicama, zašto je ovako a nije nekako drugačije... A onda jebem mater svima i svakome... I tako, tek nakon pete pive, između kojih potegnem i poneku rakiju, obuzme me neki mir pa sam sebi kažem: "Hvala Bogu, svi smo živi jer u ratu niko nije zijanio; i mater je dobro, i braća... " A onda se zahvalim Bogu što to moj stari nije doživio, umro je mnogo ranije. Eto, vidiš, neka ironija...

    I na kraju da još kažem da riječ "j*bem" do rata nikada nisam upotrebljavao...


    A sada bih htio da vam predočim situaciju u Hrasnici, u trenutku kada je počeo rat. Prije svega, želio bih da pišem o pitanju foliranja i pretvaranja u multietničku državu.

    U Hrasnici je Zelena garda, poslije Armija muslimanske BiH, primjenjivala iste metode kao i oni gadovi u Sarajevu: takozvana policija BiH, i razni HOS-ovci i Zelene beretke... Išli su u stanove Srba, ko da traže oružje, optuživali su ljude da su snajperisti, mada u Hrasnici ni jedan metak nije ispaljen iz grada, a svaki tranzistor koji su našli po njima je bio korišten za javljanje "Četnicima"... Svaka svijeća ili baterijska lampa je bila dovoljna da ljudi odu na saslušavanje a da se otuda nikada ne vrate...

    I tako, Srbi su polako nestajali, ili su bili "razmijenjeni" što je značilo da su zakopani negdje između Hrasnice i Sokolović kolonije. Ja sam se uvijek pitao kao to da SDS nije organizovao Hrasnicu? Jeste Grlicu, Stupac i Vojkoviće, ali nije Hrasnicu koja je imala FAMOS u kome su se pravila oklopna vozila i transporteri! Srbi su, ukoliko se dobro sjećam, držali otprilike pola FAMOS-a, i to baš onaj vojni dio. Tu je čitavog rata bila linija, mada ja lično ne znam jer tu nikada nisam nikad išao u smjenu...

    Kad sad malo bolje razmislim, preko Hrasnice išao i sav promet, sva humanitarna pomoć iz Hrvatske i vjerovatno je zbog toga i ostala muslimanima. Preko Igmana, Tarčina i Pazarića se išlo za Konjic, a onda dalje za Mostar i Hrvatsku. Znači, Sarajevo u principu nikada nije bilo skroz u obruču, a za svjetsku javnost je bilo k'o fol zatvoreno...

    Linija prema Mostaru je zatvorena tek 15. novembra 1992. godine, kada su se u Konjicu i Jablanici pobili muslimani i Hrvati. Ja sam tuda izašao 13. novembra, obučen u HOS-ovsku uniformu. Kod Mostara me sa Jugom pokupila dva oficira HV i preko Grabovice odvezli iza Mostara. Tom prilikom su mi rekli:

  • "Da si nastavio dolje ubili bi te muslimani, budalo jedna... "
    Pita mene jedan od njih: "Odakle dolaziš? "
  • "Iz Sarajeva! " - rekoh mu ja.
  • "A kako je tamo? " - opet će onaj.
  • "Ma samo da sjebemo Srbe pa ćemo onda i muslimane, jebem im mater... " - odgovorih ja. Eh, šta sam mogao, morao sam da mu to kažem!
  • "Isto i u Mostaru, jebaćemo im mater, sada kada smo se riješili Perišića, jebat ćemo njihovu Armiju BiH. Čuj, Armija muslimanske BiH u Hercegovini! Alooo, ovo je Hercegovina, Hrvatska! Jebo te... "

    Eto, takva je bila multi-etničke Bosna i Hercegovina!

    ***


    Stojimo tako ja i Vinko Puljić, moj komandant u Stojčevcu, na brdu ispred Titove vile, i gledamo Ilidžu. Kaže on meni da će kada uđe u Ilidžu prvo mog badžu Mišu živog da odere, a ja ću sve to da gledam. Kontam, šupak jedan, čovjek ti je uvijek pomagao, primao i tebe i tvoju ženu sa dvoje dece (dvije zlatne curice) u svoju vlastitu kuću kad nisi imao gdje da živiš, a ti bi ga sad ne samo ubio nega živog odro samo zato što je - Srbin.

    Gledamo mi tako, a on pokazuje na jednu kuću i kaže da će to biti moj stan kada uzmemo Ilidžu... A ja se u sebi pitam zašto ne ide odmah kad je toliko hrabar! Neka pita Mongu da mu je on iznajmi za sto evra!

    * Inače, Mongo je bio faca na Ilidži - moj školski drug a u stvari Jevrej po nacionalnosti koji je bio povezivan sa Belim Orlovima i nišlijskim padobrancima. Mislim da je za neke od njih nabavljao kokain, he he he...
  • hrasnica- 42822 - 23.09.2011 : Fripe Lazarov Svedska - best (0)

    Rat u Bosni (2)


    Da, gdje sam stao.. Ovo je samo jedan uprošteni izvještaj.. Nije još rat počeo, pravo, išli su razni (Fikret Prevljak je došao malo kasnije) specijalci i ustaše, komandir vojne policije Admir Šabović, njegov zamjenik Nermin Bajramović-Baki, Pero Šutalo zvani Ustaša i njihovi glumci Mirsad Sarajkić-Kuba, Mirsad Bašalić-Ćići, Belko Fehim, braca Agići šupci zvani "Miševi", Munib Hodžić-Muna och Kapetanović-Kina, i HOS-ovci sa Fazlijom, Hajrudinom Fazlićem-Batom na čelu... Išao je uvijek u crnoj ustašoj uniformi sa bajonetom i pišoljem za pojasom... Ali nikada nije išao na liniju... Mater mu njegovu...

    ... ma mogao bih da ih nabrajam cijeli dan, mater im j**em svima, da rata nije bilo ostali bi svi oni niko i ništa, obični šupci kao što mi u Sarajevu kažemo... U autobusu za Ilidžu niko ne bi ni od njih progovorio! Kada smo išli u disko u Hrasnicu tu smo smo se smijali šupcima iz Hrasnice, kako ne znaju branit svoje trebe tj. ženske.

    Međutim, desi se taj prokleti rat u kome su sva ta govna odjednom postala neki "borci za jedinstvenu BiH". U Hrasnici, predgrađu Ilidže, prije rata živjelo bar 50% Srba koji su radili u FAMOS-u, fabrici koja je radila za vojsku i proizvodila oklopna vozila i tome slično. Međutim, dođoše ustaše iz Hercegovine, oni u crnim košuljama, ljuti nakon što su dobili po nosu u Krajini. Došli su sa svojim bajonetama i obilježjima...

    Moj prvi susret sa ustašom, istim onakvim kakvi su bili oni koji su u Drugom svjetskom ratu moje stričeve, ujake i ujne zaklali i bacili u jamu nikad neću zaboraviti! Ali šta da se radi, život mora ići dalje... Šta sad treba da radim? Već sam imao o sebi kako bih rekao... da sam ustasa.. Filip, ime za njih znaci ustaša.. A ja još proširio, jebo te, da nema većeg ustaše u okolini od mene. Pričam kako ćemo sve klati samo da uzmemo Ilidžu...

    I tako, hvala Bogu, pod tim lažnim imenom prvo pošaljem ženu i dijecu za Split, a zatim pod tim okolnostima dobijem dozvolu da napustim sarajevsko ratište i odem na dopust u Hercegovinu, tj. Metkoviće.

    I tako, ja nikada nisam dezretirao iz tzv. Armije BiH, mada ta armija nikad nije ni postajala.



    Filipe,

    hvala ti za ove priče i molim te da nastaviš da pišeš. Drago mi je da se sve dobro završilo, ali sam malo razočaran jer sam mislio da će tu biti još dosta informacija, pogotovu o likovima poput onog "paradnog ustaše" i ostalih malih miševa. Zamolio bih te da još malo dotakneš tu temu, a pogotovu ako si bio svjedok nekog zločina nad Srbima.

    Pozdrav,

    Željko Tomić
    hrasnica- 42143 - 20.09.2011 : Fripe Lazarov Svedska - best (1)

    Rat u Bosni (1)


    Zdravo svima dobrim ljudima!

    Rođen sam u Brčkom pa mislim da imam pravo da se izražavam na ovom forumu. Takođe sam i pravoslavac, Srbin, i po ocu i po materi, neki će možda da me žale zbog toga, ali ja se nikada nisam dvoumio u mom opredjeljenju, mada mi je otac bio oficir JNA i komunista čitav svoj život.

    Rat nas je pronašao u Sarajevu, kažem NAS, jer mislim na moju jadnu majku. Otac mi je umro još 1988. godine. Moja dva brata i moju porodicu rat je zatekao, kao i sve ostale "poštene građane" i budale koji su još uvijek vjerovale u bratstvo i jedinstvo, naravno nenaoružane. Izgleda da nismo bili "povjerljive osobe" pa ni jedna stranka tj. partija u BiH nas nije uzela pod svoje. Kad se zapucalo po Sarajevu i predgrađima moja pametna braća su pokupili svoje stvari i porodice i zbrisali kud koji: jedan za Srbiju a drugi za Hrvatsku a potom u inostranstvo. Mati je otišla iz Hrasnice u Sarajevo kod čovjeka i tu osta cijeli rat, ne daj Bože, hvala Bogu što osta živa.

    Ja sam kontao da nema šanse da dođe do rata i da će to JNA sve da sredi. Zovem vjenčanog kuma, oficir JNA, i pitam ga kad će ovo zlo stati a on mi kaže: "Ne boj se rode, nema problema samo ti uživaj sad će to vojska sredit! "

    Gledao sam na televiziji kako se specijalci MUP-a kunu na vjernost BiH i obećavaju da neće napadati jedni druge, Vikić i Milenko. Samo što se emisija završila vidimo iz Hrasnice kako gori baza MUP-a, tu negde dole prema Krupcu... Od istih tih specijalaca, muslimani pokupili sve što valja, isto veče blokirali Butmir, Hrasnicu, Grlicu, Sokolović koloniju... Jedva sam živ prošao kući.. Žena radila a djeca bila sama, kćerka osam godina a sin nije bio još ni prohodao ni progovorio...

    Za njima, kao bez glave, idu srpski specijalci, ne nađoše ništa u bazi jer je sve već gorilo, pa krenuše ka školi MUP-a na Vracama i... tamo upadaju u zasjedu... Ako se dobro sjećam tu je Milenko i poginuo kao i jedan učenik škole... Tu si ih dočekale komšije Sandžaklije sa svih strana jer su već znali da će doći..

    E sada da se vratim na vojsku, koja je planirala da sve to sredi! Međutim, sredila je TO BiH vojsku, prvo kod Doma JNA, pa ih zapali na Obali, onda u Dobrovoljačkoj, pa u noćnoj akciji na Mojmilu brdu... I dan-danas se ne zna koliko je vojnika poginulo i zauvjek ostalo tamo sahranjeno...

    Do tada sam konačno i ja shvatio da smo u ratu, ali sada je već bilo previše kasno da se negdje ide. Izetbegović je zabranio da civili napuštaju Sarajevo. Tako sam se našao tamo gdje nisam ni htio ni smio - na neprijateljskoj teritoriji. Neki mi je Albanac, komšija, svaki dan prijetio sa kalašnjikovim da će me ubiti i to pred cijelom mojom porodicom i komšilukom. Gledali su gdje se neki crijep na zgradi pomjerio i optuživali me da sam snajperista. Samo sam jedan put otišao u sklonište sa djecom - muslimanka pored mene gledala je u mene i mog do života prestrasenog sina koji nije napunio ni godunu dana i rekla da će "mom sinu oči izvaditi ako samo jedno muslimansko dijete pogine te noći. " Naravno svi koji su tu sjedili, a bilo je tu oko 300 muslimanskih duša, su to čuli ali niko nije ništa rekao da me odbrani, od absurda ako ništa drugo, jer nisam ja pucao na nju niti na moje dijete... Ja sam bio sa njom, u tom istom podrumu, je*em joj mater!

    Kad sam vidio da namam kud, i ja se pridružih TO BiH i tako postah borac Armije BIH što će me u mojoj savjesti proganjati cijeli život, a i poslije. A šta sam drugo mogao da radim? Nije bilo do mene već da spasim ženu i djecu. Ja sam već odavno otpisao sebe jer su me već vodili u garažu ispod nebodera u Hrasnici na ispitivanje, ali me je tamo spasio moj školski drug, musliman, i jedan sandžaklija, takođe predratni prijatelj, čija imena namjerno neću ovdje pominjati ali ih nikada neću zaboraviti. Ipak, hoću da na ovom mjestu pomenem jedno ime, a to je Vinko Puljić, Hrvat, koji me je u suštini predao muslimanima za svoju ličnu dobit jer je htio da useli u moj stan.

    ... nastaviće se...
    hrasnica- 19613 - 02.12.2008 : Manojlo Milovanovic - best (0)

    Ko je naoružavao Hrasnicu?


    Gledam na BN-TV Bijeljina, muzička emisija, gosti između ostalih, Šerif Konjević, ni manje ni više! Čovjek koji je najbolji prijatelj Fikret Prevljaka, i koji je naoružao cijelu Hrasnicu, Sokolović Koloniju i Butmir! Nabavljač "Nitroglicerinki" "Crvenih stijela" i ostalog "sitnog" naoružanja!

    Od dobrovoljnih priloga, od "Humanitarnih koncerata" skupljane su pare po Štutgartu, Minhenu i ostalim njemačkim gradovima i tako kupovano oružje za "Fikrinu specijalu jedinicu" i naravno trpane u sopstvene džepove i džepove Fikre Prevljak... Ma, sve za Domovinu. Živjela Bosna!

    Čak je i pjesmu bio napravio: "Fikrini hrabri borci" koju naravno više ne pjeva, ne priliči situaciji, jelŽ? Sada se gostuje u "četničkoj Bijeljini" i "palamudi" na veliko!

    E pa dokle više, seronjo?

    Manojlo Milovanović, Nirnberg

    Idi na stranu - |1|2|